Tijekom vikenda u Rusiji su održani predsjednički izbori, na kojima je očekivano pobijedio Vladimir Putin i tako počeo svoj peti mandat. S rekordnih 88 posto glasova učvrstio je vlast iako su tisuće protivnika organizirale simbolične prosvjede na biračkim mjestima.

Ruski ekonomski stručnjak Andrej Jakovljev, čiji je istraživački fokus već desetljećima ruski ekonomski sustav, istaknuo je da je smrt najvećeg Putinova kritičara Alekseja Navaljnog naznačila neke drastične promjene u zemlji.

'Putinov režim sada ide prema sjevernokorejskom modelu. Smrt Navaljnog nije bila samo signal Zapadu, već i građanima Rusije. Ruski umjetnici sad su također pod većim pritiskom da zauzmu politički stav u korist rata u Ukrajini', ističe Jakovljev.

Putin je u svom govoru o stanju nacije spomenuo i novu elitu u zemlji – one koji sudjeluju u ratu - a mijenjaju se i obrazovni programi na svim razinama školovanja s vrlo jakim fokusom na domoljublje. Najavio je i socijalnu pomoć – velike investicije do 2030. No Jakovljev kaže da bi provedba svih tih obećanja koštala ogromnih 80 do 100 milijardi dolara.

'Mislim da rusko gospodarstvo trenutno ne razmišlja tako dugoročno. Nominalno vlada već daje prijedloge za financiranje socijale povećanjem poreza na dohodak i poreza na dobit. Međutim jasno je da su ova povećanja poreza samo izgovor za financiranje vojnih izdataka', objašnjava ovaj ekonomski stručnjak.

Rusko gospodarstvo raste, ali...

Često se u medijima može čuti da se rusko gospodarstvo uspjelo othrvati pustim rundama sankcija u posljednje dvije godine i da je nastavilo rasti. No Jakovljev kaže da je u stvarnosti situacija daleko od stabilne.

'Kad se gledaju brojke, rusko je gospodarstvo dobro poslovalo prošle godine, s rastom BDP-a od 3,5 posto. Najmanje polovica toga može se pripisati vojnoj industriji. Do prosječnog povećanje osobnog dohotka došlo je jer su obitelji muškaraca koji su otišli u rat povećale svoja primanja za tri do četiri puta, radnici u tvrtkama dobili su povećanje plaće od 20 do 25 posto, a oni u javnom sektoru nisu dobili nikakva povećanja, uz realnu inflaciju od 20 do 40 posto', dodaje.

Vojna industrija počela se natjecati s privatnim tvrtkama za radnu snagu s vrlo visokim plaćama. Mobilizacija mnogih muškaraca dovela je do ozbiljnog nedostatka radnika. Veće plaće povećale su potražnju u zemlji, ali se nije moglo adekvatno odgovoriti na nju.

Rusija je u ratnoj ekonomiji, tako da nema puno resursa. Mnoge tvrtke u prehrambenoj industriji i farmaciji rade za vojsku. Zbog toga je i povećan uvoz iz Kine i Turske, a to je pak dovelo do devalvacije rublja prošle godine.

Vlada ne može kontrolirati potrošnju na vojsku i obrambenu industriju te treba dodatna financijska sredstva, pa i zbog europskih sankcija. Vojna potrošnja porasla je za 70 posto od 2023., a u to spadaju i troškovi za obitelji vojnika. U odnosu na 2021., vojna potrošnja u 2024. bit će veća za četiri puta.

'Ekonomski je nemoguće zaustaviti rat'

Ovakva potrošnja poduprla je gospodarstvo i sad je jako teško zaustaviti taj protok novca. Jakovljev kaže da je to sad već i politički problem jer čak i da ruska vojska u konačnici bude uspješna, s ekonomskog aspekta gledano - nemoguće je zaustaviti ovaj rat, smatra Jakovljev.

Putin bi morao vratiti barem neke od svojih ljudi s fronta, što bi uzrokovalo ponovni pad plaća i potražnje.

'Mislim da Kremlj pokušava prijeći na neku vrstu mobilizacijske ekonomije da bi stabilizirao sustav, baš poput sjevernokorejskog modela', zaključuje.

Posebna je to vrsta gospodarske organizacije, a pojavila se tijekom Prvog svjetskog rata. U takvom gospodarstvu čak i privatne tvrtke, ako uopće još postoje, rade prema uputama vlade. Ovaj model može se kombinirati s neformalnim tržištima i čak nudi neke mogućnosti za mala poduzeća, ali nema mjesta za velike privatne tvrtke.

Povijesno gledano, ekonomija mobilizacije bila je nužnost u ratu. Boljševici su to vidjeli kao model za buduću organizaciju gospodarstva i društva te su ga pod Staljinom u velikoj mjeri i implementirali. Sjeverna Koreja preuzela je ovaj model od SSSR-a i koristila ga gotovo 80 godina.

Rusija trenutačno pokreće novu kampanju za povratak tvrtki. Kremlj želi niz velikih ruskih kompanija staviti u potpunosti pod svoju jurisdikciju, a proces te revizije privatizacijskih poslova započeo je prošle godine. Sam Putin godinama je pak izjavljivao da se privatizacija ne može poništiti. 'Za mene je ovo sad rušenje društvenog ugovora s tržištem', kaže.

Dolazi li 'rusko proljeće'?

Tako je u prosincu ruski sud naredio da se tvrtka Autohaus Rolf Sergeja Petrova i njezini prihodi prebace na državu - Petrov je jedan od najvećih ruskih trgovaca automobilima i pokušao je podržati oporbu prije nekoliko godina.

Ista stvar dogodila se s velikom tvornicom metala u Čeljabinsku. U oba slučaja vlasnici su otišli iz Rusije, što je Kremlj vidio kao valjan argument kao nacionalizaciju.

Na pitanje zašto to sad Rusija radi, Jakovljev kaže da je to još jedan izvor financiranja i namijenjen je, između ostalog, sprečavanju odljeva kapitala. Lani je iz Rusije naime otišlo čak 60 milijardi dolara kapitala.

'Ako Rusija uspije prijeći na sjevernokorejski model, to će biti izuzetno opasno, ne samo za Ukrajinu, nego i za cijeli svijet. Takvom režimu potreban je rat da bi bio uspješan', ističe Jakovljev.

No postoji razlika u odnosu na Sjevernu Koreju. Milijuni Rusa imali su iskustvo tržišne ekonomije i osobne slobode u posljednjim desetljećima. Zato bi ekonomija mobilizacije mogla dovesti do unutarnje eksplozije, odnosno pobuna u društvu kao za vrijeme Arapskog proljeća.

Kako smatra Jakovljev, to je trenutno manje vjerojatno jer postoji velik sigurnosni rizik za te ljude. S druge strane ne postoji ni neka općeprihvaćena alternativa sadašnjem ruskom modelu. Dio problema je i to što nema jasnih signala ni sa Zapada o tome kakva je Rusija poželjna nakon što rat završi.