Dimitri Vinzenz Jerinić, odrastajući uz oca Dietera Wilhema, elektrotehničara, već sa sedam godina naučio je lemiti i spajati žice te je napravio svoj prvi brodić na elektromotorni pogon. U međuvremenu je samo rasla njegova ljubav prema žicama, lemljenju i elektronici. Danas su njegovi prijenosni zvučnici-koferi zanimljiv detalj u mnogim domovima, kafićima i uredima. Ugostio nas je u svom radnom prostoru na zagrebačkoj Ferenščici. Okružen koferima, alatom i pokojim retro predmetom, stvorio je savršen ugođaj za svoj rad.

'Tata me uveo u priču kroz igru. Najprije sam složio brodić koji sam stavio u more i sam je plovio, nakon toga sam u osnovnoj školi odlučio da ću upisati Tehničku školu Ruđer Bošković, smjer elektronike, a u srednjoj sam došao na ideju da napravim prvi kofer', počeo je svoju priču.

Kad ideš na maturalac, jedna od najvažnijih stvari jest glazba jer je to provod života, onaj koji će se vječno pamtiti. Razmišljajući kako to osigurati sebi i svojim razrednim kolegama, osmislio je jedinstven koncept zvučnika i implementirao ga u vintage kofer koji može praktično nositi sa sobom.

'Tražio sam drvene kutije. Igrom slučaja, dok sam listao oglasnik, vidio sam stari kofer od prešanog papira koji mi se učinio kao odlično rješenje', kaže. Nabavio je ostale komponente - baterije, pojačalo i zvučnike - te se dao u posao. 'On je bio glasniji, nije bio kvalitetan kao ovi kakve radim danas, ali za tu prigodu bio je sasvim dovoljan', prisjeća se i nastavlja priču:

'Svim prijateljima svidio se moj izum, a profesorima baš i nije jer je muzika bila glasna, ali im se svidjela sama ideja. Nakon maturalca uz prijatelje i obitelj, koji su me podržali, nastavio sam raditi to što sam zamislio i počeo sam nabavljati kožne kofere koji su mekani, pa sam napravim drvenu konstrukciju koju ugradim u njih i složim zvučnik. Nastavio sam usavršavati pojačala, baterije, mijenjati komponente i dobio proizvod kojim sam danas jako zadovoljan', kaže nam, a pomalo je već počeo razmišljati o tome da svoju ideju pretoči u biznis pa je osnovao brend Sound Box.

Koferi su Vinzenza učinili još popularnijim među prijateljima, a njegov dizajn oduševljavao je i privlačio pažnju. Usavršavanje je nastavio, većinom preko interneta.

'Razgovarao sam puno i s profesorima koji su bili susretljivi i dali mi korisne savjete o tome na kojim stranicama mogu pronaći ono što me zanima, gdje da što pročitam od literature, pa sam kupio neku komponentu i probao složiti nešto da vidim kako će to ispasti. Bilo je puno loših pokušaja, ali sam na kraju pronašao nešto što mi je super i što radim i danas', pohvalio se.

Danas dosta vremena posvećuje potrazi za zanimljivim vintage i retro koferima (zvučnik, vidimo, može napraviti i od kofera za šminku/ženskih nesesera), pretražujući oglasnike i sajmove antikviteta.

'Svi koje sam dosad iskoristio bili su u lijepom stanju. Većinom ih nabavljam na Hreliću ili mi ih prijatelji i poznanici donesu iz svojih podruma, s tavana. Ili ih nađem na stranici Sharing is caring na Facebooku, na kojoj ljudi poklanjaju stvari koje više ne koriste. Volio bih da mi se jave oni koji možda imaju kakav stari kofer, a da ga više ne koriste ili im smeta', kaže nam simpatični student. Ako netko pak netko ima kofer koji za njega ima emotivnu vrijednost, kao uspomenu na neko putovanje ili osobu koja ga je ranije koristila, može naručiti od Dimitrija da baš njega preuredi u zvučnik. Tako će, umjesto da kofer skuplja prašinu u nekom kutu stana, podrumu ili na tavanu, dragu uspomenu moći izložiti u svom domu i uživati u odličnoj glazbi.

Kako ima obaveza vezanih uz fakultet, u radionici je obično vikendom te provodi cijele dane u njoj jer uživa u radu na koferima. 'Nažalost, preko tjedna rjeđe stignem biti u radionici, no barem sat, dva dnevno posvetim tome da na internetu pretražujem zanimljiva rješenja ili ideje koje mi mogu biti korisne. Uz to, nerijetko nekom frendu popravim neki uređaj', kaže uz smijeh mladić, dodajući da mu najveću podršku daje obitelj.

'Moja obitelj je vidjela koliko me to zaokupilo. Vidjeli su da pazim na detalje, da sve bude lijepo i bili su sretni zbog moje ideje te su mi davali i daju vjetar u leđa da nastavim raditi to kao hobi', ističe.

Zanimalo nas je koliko mu treba da izradi jedan zvučnik.

'Dok pronađem kofer, skupim komponente i dijelove, znači sve što trebam, to iziskuje nekih 20 sati, a sam rad na koferu traje dva sata', otkrio je. Komponente najčešće nabavlja u trgovinama Elmatis, Dobar zvuk i Chipoteka u Zagrebu, a naručuje nešto i preko interneta.

Da bi to itekako moglo postati unosan posao, pokazuje se već sada. Zvučnike prodaje za 500 kuna, a cijena može rasti i do 3000 kuna, ovisno o željama kupca kojima se može prilagoditi.

'Cijenu određujem prema veličini kofera, a nakon toga prema trajanju baterije, snazi i broju zvučnika. Osnovna baterija traje osam sati, a njeno punjenje od dva do tri sata. Baterije slažem sam, naručujem ćelije i sklopim ih ovisno o tome koliko mi treba kapaciteta. Prosječna jačina od 50 vati sasvim je dovoljna za ozvučenje velikog prostora čak i na otvorenom, npr. na roštilju ili pikniku. Kupac mi kaže kakav kofer želi, je li namijenjen za interijer ili eksterijer, može se izabrati i trajanje baterije te način povezivanja - je li to bluetooth, USB ili preko SD kartice. Kad dobijem kofer, zatražim da mi se uplati 50 posto, a kad ga počnem raditi i završim ga, ostalih 50 posto. Svaki je personaliziran i svaki je drukčiji', objasnio je.

Za budućnost ima još asova u rukavu. 'Novi proizvod koji ću tek raditi bit će serijski i u četiri boje. Također će biti retro, a bit će lijep, atraktivan i dekorativan', otkrio je. Dodaje kako je dogovorio s jednom tvrtkom to da preko nje prodaje svoje proizvode.

Zvučnici nastaju bez skica i nacrta. 'Kad vidim kofer, većinom odmah dobijem inspiraciju za ono što ću napraviti. A kad imam nekoliko ideja, pokažem ih kupcu i on izabere koja mu je najbolja od njih', pojasnio je.

Ljudi su za njega čuli većinom preko Instagrama. 'Društvene mreže su mi puno pomogle', poručuje mladić. U svijetu, kaže, postoje slične stvari. 'Našao sam prije šest mjeseci čovjeka koji je u Austriji napravio nekoliko kofera i stavio na Instagram. Nismo se povezali, ali on radi veće kofere i njegovi su tvrdi, a ja ih izrađujem od mekane kože te drvenu kutiju, kao što sam već spomenuo, radim sam. Razgovarao sam s više ljudi koji se bave proizvodnjom zvučnika, kutija za svoje potrebe, pa su me savjetovali i pomogli mi oko nekih detalja', napominje.

Odlazak u inozemstvo za sada ga ne zanima. 'Ne bih išao, neka samo koferi idu van. Kofere bih slao po cijelom svijetu', poručuje. Otkrio je i odakle mu ljubav prema retro proizvodima.

'Razvilo se to slučajno preko kofera. Cijela naša kuća je u retro điru - televizori, telefoni, hladnjak. To nam je fora, a i ekološki smo osviješteni pa ništa ne bacamo dok nešto ne prestane raditi. Cijela obitelj reciklira', ponosan je.

Da netko želi pokrenuti nešto slično kao on, poručio bi mu - neka mu je sa srećom. 'To je posao koji zahtijeva preciznost jer kad se pogriješi, nema natrag. Ako pogrešno izbušim rupu ili zarežem kofer nožem koji je jako oštar, mogu sve baciti. Strpljenje, volja i ljubav prema tome su najvažniji. Moraš to voljeti raditi', napominje.

U početku je, priznaje, nailazio na poteškoće.

'Jesam, dvoumio sam se. U srednjoj školi imao sam barijeru jer mi komponente nisu bile dovoljno kvalitetne da pariram zvučnicima koji se proizvode naveliko i imao sam pauzu od deset mjeseci, u kojoj nisam napravio nijedan kofer. Ali u to vrijeme savjetovao sam se s profesorima, ljudima koji se bave time u trgovinama opremom i kad sam pronašao točno ono što mi treba, opet sam počeo raditi. Sad imam kvalitetan zvuk, možda čak i bolji od onog serijskih zvučnika koji se prodaju u trgovinama', sretan je. Pretpostavlja da će taj proizvod pokušati kopirati i drugi, ali nijedan, uvjeren je, neće biti kao Sound Box.

Jednog dana planira proširiti svoj tim.

'Prijatelji su mi se ponudili i rekao sam im da računam na njih za taj proizvod koji ću raditi serijski. Kad ga testiram, aktivirao bih nekoliko njih da mi pomognu, platio bih im i naučio ih poslu', napominje.