Kako komentirate akciju Darka Marinca, nekadašnjeg predsjednika uprave Podravke, koji je zajedno s Milanom Horvatom, direktorom Fime, 'potiho' kupovao dionice Podravke, kako bi se navodno zaštitili od neprijateljskog preuzimanja?

Za svaku kompaniju nezgodno je ako se u kratkom vremenu na tržištu ponudi velika količina njezinih dionica. Naime, velika ponuda može izazvati značajan pad cijene i privući potencijalne preuzimatelje. Kako se u ovome slučaju radilo o dvama velikim paketima (preko 10 posto kapitala), razumljiva je zabrinutost menadžmenta i njihova želja da se na neki način kontrolira sudbina tih dionica.

Smatrate li primjerenim činjenicu da je menadžment Podravke prošle godine odbacio spekulacije da se štite od neprijateljskog preuzimanja, pa je čak takvo izvješće objavio i na burzi, da bi prije dva dana Marinac promijenio iskaz?

Svaka transakcija vlastitim dionicama, bilo direktno ili indirektno, vrlo je osjetljiva s regulatornog aspekta i mora biti provedena vrlo pažljivo i transparentno. Informacije o ovoj konkretnoj transakciji koje se sukcesivno pojavljuju u javnosti u nekim su dijelovima zbunjujuće, pa će za konačni sud biti potrebno puno više detalja, ali i mišljenje regulatora.

Možete li kao stručnjak prokomentirati poziciju i perspektive Podravke na regionalnom tržištu?

Mislim da je ostalo još jako malo vremena da Podravka poradi na poboljšanju svoje efikasnosti, jer značajno zaostaje za konkurencijom. Uprava je toga svjesna, a skrivenih rezervi, potencijala i znanja sigurno ima, ali nažalost previše centara moći i interesnih skupina vuče konope u različitim pravcima, pa je napredak blokiran. Slažem se s onima koji kažu da je u procesu restrukturiranja Podravci potrebna stabilna vlasnička struktura, ali nikako se ne slažem s time da taj stabilizator treba biti država, barem ne ovakva kakvom se do sada pokazala.