Više od godinu dana nakon što su, spašavajući žive glave, iz pakla broda Katina usidrenog u Jemenu stigli kućama u Rijeku, članovi posade nisu uspjeli naplatiti svoje zaostale plaće. Nakon golgote proživljene na brodu, na kojemu nisu zaradili ni centa, državi su još morali platiti i desetke tisuća kuna poreza
Mehaničar Vlado Podobnik, prvi časnik palube Branko Mičetić, zapovjednik Davor Brozičević i električar Denis Malnar s broda su se prošle godine vratili nakon što desetak mjeseci života bez dovoljno hrane, vode i drugih, barem minimalnih uvjeta za život, provedenih na sidrištu jemenske luke Hodeidah. Ondje su dospjeli 'zaslugom' brodara, šibenske tvrtke Brodarstvo u vlasništvu Vitomira Jurage, široj javnosti poznatijeg po ulozi direktora nekadašnje Slobodne plovidbe, za čijeg je mandata ta kompanija otišla u stečaj.
Juraga je, nagomilavši dugove, posadu Katine prepustio na milost i nemilost jemenskih vlasti, ne hajući za katastrofalne uvjete života koji su na svima ostavili posljedice, a najgore je prošao prvi časnik Mičetić koji je uslijed iscrpljenosti, nikakve prehrane, visokih temperatura i drugih nedaća na brodu doživio moždani udar od kojeg se ni do današnjeg dana nije oporavio te je, nakon trideset godina plovidbe, zdravstveno nesposoban za nastavak karijere, piše Novi list
Za trajanja drame pomorcima nije isplaćena praktički nijedna plaća, no krute birokrate iz Porezne uprave to nije osujetilo u naplati davanja na 'zaradu' posade Katine, a nedavno su odbijeni i posljednji njihovi zahtjevi da se odgodi otplata
'U više navrata smo se obraćali Poreznoj upravi i Ministarstvu pomorstva da se taj dug, ako se već ne može otpisati, što bi bilo logično jer novac nismo nikad dobili, stavi u mirovanje, ali uzalud. Samo se povećavala kamata', kazao je mehaničar Podobnik koji na kraju nije imao izbora nego je platio davanja na nikad isplaćene plaće.
'Nakon Katine otišao sam na drugi brod, a skoro čitava zarada s njega otišla je na naplatu dugova', rekao je Podobnik.
Još je teže obitelji Mičetić, jer je Branko Mičetić osim novca izgubio i zdravlje, no država mu ne priznaje ni jedno ni drugo. Ne samo da su i njegove molbe za otpis potraživanja Porezne uprave od preko dvadeset tisuća kuna odbijene, već je jednako tako u HZZO-u odbijeno i priznavanje moždanog udara na brodu kao ozljede na radu, s obrazloženjem da se dijagnoza ne može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s teškim uvjetima kojima je bio izložen te da nema odgovarajuću dokumentaciju iz bolnice u Jemenu, zbog čega nije imao pravo na prihode tijekom trajanja liječenja.
