Svakom posjetitelju ondje stane dah, a srce klizne u pete. Za one kojima je on svakodnevno radno mjesto više ništa nije neobično. Vinograd Stina vina na otoku Braču iznad Bola je poput - skijaške staze. One crne boje. Stoga mu i priliči epitet ekstremni.

'Ovo je kraljevstvo plavca malog i vrlo vjerojatno među najekstremnijim i najvišim vinogradima. Ovo je ekstreman uzgojni način, na ekstremnim strminama, a poznato je da to plavac voli', stojeći uz sam rub vinograda objasnio je grupi novinara Emil Mehdin, direktor marketinga i prodaje Stina vina u vlasništvu Jake Andabaka.

Dok se stoji uz prvi red čokota, visi se iznad litice pod nagibom od 70 posto na gotovo 500 metara nadmorske visine. Idealna je to pozicija, kažu, koju su iskoristili kako bi u vinskoj čaši završio najbolji omjer odbljeska mora, kamena i direktne sunčeve svjetlosti.

'Plavac voli da ga se prži', dodaje Mehdin na uskoj kamenoj stazi iznad vinograda koji se prostire na oko 10 hektara. Samo prilazna cesta do ove točke probijala se godinu dana. Prve loze na strmini počele su se saditi 2010. Sada ih je oko 42.000.

'Rod je na nekih 400 grama plavca malog po trsu. Jasno vam je, osuđeni smo na ručnu obradu vinograda. U njega se ne može ići traktorima. Mogla bi freza, ali da ju sami pustimo', kroz gromoglasan smijeh će ovaj direktor, opisujući kako je tijekom noći ovdje temperatura i do 15 stupnjeva niža u odnosu na Bol.

Ljevkasti oblik vinograda pomaže im u prozračivanju, čime uspijevaju sačuvati arome i kiselinu grožđa. Ono za selekciju najskupljeg vina, koje svakih nekoliko godina završava pred vinoljupcima, odraz je prirodnog hlađenja, provjetravanja, temperaturne razlike u noći, ali i teroara.

'Zbog cijele ove priče sa Stinom, u koju moraš ući s malo ludosti i hrabrosti, znaš da ćeš u proizvodnji grožđa biti brutalno skup. I nekompetitivan. I tu završava svaka kalkulacija. Moramo proizvesti grožđe koje je ultimativne premium kvalitete. Također, moramo proizvesti vino u podrumu isto takve premium kvalitete jer ne možemo biti jeftini, a skupo loše vino ne možete prodati', sažima ovaj direktor Stina vina koja, kako dodaje, imaju samo jednog suca: 'A to je tržište.'

'Ako smo skupi, a prodamo cijelu berbu, znači da smo dobri', ističe Mehdin.

Kupci do boce ovog vina mogu po trenutnoj tržišnoj cijeni od 500 kuna. Toliko košta plavac mali, remek-djelo, ističu.

'Opet ćemo imati remek-djelo. To je selekcija najbolje od najboljeg', govori.

S litice se ovo grožđe 'kotrlja' do vinarije u Bolu, koju je izgradila još 1903. Prva dalmatinska vinarska zadruga. Jako vino u vlasništvu Jake Andabaka zakupilo ju je 2009., a prema posljednjim službenim podacima Poslovne Hrvatske, ova je tvrtka prošle godine uprihodila gotovo 18 milijuna kuna dok joj je bruto dobit iznosila 740.000 kuna.

'Vrtimo se oko 20 posto izvoza, a ostatak završava na domaćem tržištu. Svake godine educiramo djelatnike na svim destinacijama o ovom vinu jer ono u prodaji u Bluesunu sudjeluje s nekih 14, 15 posto', dodaje on.

Berači će među trsove zaći sredinom kolovoza, odmah poslije blagdana Velike Gospe. Proći će kroz ukupno 70 hektara vinograda u kojem su zasađeni plavac mali, pošip, vugava i tribidrag. Iz tih će se sorti grožđa u boce iscijediti vina s deset različitih vinskih etiketa. U podrum će se prvo spustiti rane sorte. Kreće se s pošipom.

'Sve ovisi o godini. Ove ćemo sigurno kasniti jer je sve išlo kasnije. Lani smo krenuli s berbom već početkom kolovoza', kažu nam u Stina vinima.

Berba je za radnike finale posla i zaokruživanje godine. U vinograd na litici, kažu, ne boje se ići.

'Meni nije problem spuštati se niti ići gore', kaže nam predradnik Viktor Marinković, kojemu najteže pada rezidba zimi, dok mu je berba najdraži dio posla.

'Ljudi vežu gajbu ispred sebe, oko pojasa, jer da nije tako, ne znam tko bi ju zaustavio', opisuje prisjećajući se i jedne anegdote s gostima iz Slovenije. Oni su se prilikom svojeg posjeta vinogradima ponudili za pomoć u berbi. Nakon tri godine u Stinu je stigao mail.

'Pisali su nam da bi došli. I stiglo je njih 30. Nakon pola sata među vinovom lozom ostalo ih je svega pet', prisjeća se Marinković, prema čijem je mišljenju najteže kultiviranje vinograda zbog nezgodnog položaja i zato što je malo ljudi, kako ističe, koji uopće žele sjesti na traktor na strmini, no redovito imaju sezonske radnike i dovoljno berača.