Sindikalisti su nezadovoljni naumom o privatizaciji brodogradilišta, sumnjaju u uspjeh takvog scenarija jer bi novi privatni vlasnik gledao, poručuju, isključivo vlastite interese.

Radnici predlažu da im se da rok od deset godina u kojem će posrnula brodogradilišta postaviti na čvrste temelje, a ukoliko u tome ne uspiju, da im se da mogućnost da se Sporazum raskine.

Sporazum, međutim, tek treba biti poslan Vladi, no teško da će ona na njega pristati. Argumenti sindikalista da im se brodogradilišta daju u ruke, svode se na gospodarsku i razvojnu važnost brodogradnje.

'Sve domaće firme koje surađuju s brodogradilištima zarađuju, plaćaju poreze, pa radi multiplikacije u državnom proračunu ostaje 'neto efekt' znatno veći od subvencija koje se daju brodogradilištima. Deseci tisuća ljudi koji rade u brodogradilištima i u domaćim firmama koje s njima surađuju, imaju radna mjesto i sredstva za život, pa se ne gomilaju na ulicama ili na zavodima za zapošljavanje. Brodograđevni sustavi grade kadrovsko bogatstvo nacije sposobno za rješavanje najsloženijih gospodarskih i nacionalnih razvojnih projekata', stoji između ostalog u Sporazumu o očuvanju hrvatske brodogradnje.

Sindikalisti upozoravaju da će se, ako privatizacija i uspije, teško zadržati brodograđevna djelatnost, otpuštat će se radnici, a sve to, zaključuju, vodi likvidaciji brodogradilišta, što bi bila šteta ne samo za zaposlene, nego za cijelu državu.

Predlažu da se dionice brodogradilišta zaposlenima ustupe po povlaštenim uvjetima ili da im se poklone uz već spomenuti uvjet da zaposleni u dogovorenom vremenskom roku dokažu da brodogradilištima mogu uspješno upravljati. Ako uspiju ostvariti cilj, država bi većinski paket dionica trebala ustupiti zaposlenima, što bi bilo, kažu, na korist svih.

Vladinu želju za privatizaciju nazivaju upitnom i pitaju se koji razlozi stoje iza inzistiranja na takvom modelu.