Prema dokumentima koje je objavio Politico, Strohschneider je primio dnevnu naknadu od 973,79 eura, a standardna maksimalna dnevna naknada za posebne savjetnike Europske komisije iznosi 594,22 eura. Ukupan iznos predviđen za njegov rad na projektu, koji traje 154 dana, iznosi gotovo 150.000 eura.

Kritičari, poput profesora Christopha Demmkea, stručnjaka koji je pisao izvješće o posebnim savjetnicima za Europski parlament, izrazili su zabrinutost zbog ovako visokih iznosa. Demmke je izjavio da je ovaj iznos 'jednostavno previsok i vjerojatno nepotreban', ističući da je isplata 150.000 eura za savjetodavnu ulogu neprihvatljiva u kontekstu javnih financija.

Ovaj slučaj otkriva koliko izvan standardnih procedura Europska komisija može djelovati kada je riječ o posebnim savjetnicima. Prema pravilima Komisije, u iznimnim slučajevima dopušteno je odstupanje od standardnih naknada, što je bilo primijenjeno u slučaju Strohschneidera. Iako su takve odluke tehnički zakonite, pitanje koje se postavlja jest: je li ovo uistinu opravdano?

Strohschneiderovo iskustvo – zašto baš on?

Pitanje koje se često postavlja je zašto je baš profesor srednjovjekovne povijesti angažiran za tako važno i osjetljivo pitanje kao što je poljoprivredna politika Europske unije. Glasnogovornik Europske komisije Balazs Ujvari branio je ovu odluku, objašnjavajući da Strohschneider nije angažiran zbog svoje akademske stručnosti u poljoprivredi, već zbog svojih vještina moderiranja i upravljanja složenim dijalozima. Njegova je uloga, prema Komisiji, bila voditi dijalog koji će pomoći u definiranju buduće strategije poljoprivredne politike, uzimajući u obzir širok spektar interesa i izazova s kojima se EU suočava na ovom području.

Unatoč njegovim vještinama u vođenju dijaloga, mnogi kritičari smatraju da Komisija nije pružila dovoljno snažno opravdanje za njegov angažman. Demmke kaže da proces imenovanja posebnih savjetnika nije nužno temeljen na zaslugama, već da je često pod utjecajem osobnih preferencija povjerenika. 'Ovo nije selekcijski proces temeljen na zaslugama', izjavio je Demmke, naglašavajući da izbor savjetnika uvelike ovisi o subjektivnim kriterijima i političkim odlukama.

Šira slika: Neplaćeni savjetnici i kontroverzni izuzeci

Ono što komplicira situaciju je činjenica da mnogi posebni savjetnici Europske komisije uopće nisu plaćeni za svoj rad. Naprimjer, bivši talijanski premijer Mario Draghi, koji je nedavno izradio opsežno izvješće o konkurentnosti Europe, radio je besplatno. Slično tome, bivši finski predsjednik Sauli Niinistö, koji trenutačno piše izvješće o obrambenoj spremnosti EU-a, također nije plaćen za svoj rad. U tom kontekstu, plaćanje gotovo 150.000 eura Strohschneideru dodatno izaziva negodovanje.

Zanimljivo je i to da je on prethodno predsjedao sličnim konzultacijama o budućnosti poljoprivrede za njemačku vladu te nije bio plaćen, osim što su mu bili pokriveni putni troškovi i dobivao je skromnu naknadu od 30 eura po sastanku. Postavlja se pitanje zašto je Europska komisija odlučila tako drastično povećati njegovu naknadu za sličan posao.

Proces imenovanja savjetnika – nedovoljno transparentan?

Jedna od glavnih kritika usmjerena je na proces imenovanja posebnih savjetnika. Prema pravilima Europske komisije, svaki povjerenik može predložiti osobu koju želi angažirati kao posebnog savjetnika, a konačna odluka donosi se na razini Kolegija povjerenika. Međutim ovaj proces često je netransparentan i može biti podložan političkim utjecajima. Kritičari upozoravaju da takav način rada otvara prostor za subjektivne odluke, a u konačnici može rezultirati nepoštenim ili nepravednim postupcima.

Iz Komisije su branili svoj postupak, navodeći da su iznimno složeni zadaci poput onog Strohschneiderovog opravdanje za ovakve izuzetke u plaćama. Ujvari je izjavio da je ovaj zadatak uključivao interakciju s brojnim dionicima visoke razine i bio ključan za definiranje budućih politika EU-a na području poljoprivrede, zbog čega je i opravdano povećanje naknade.