U trenucima u kojima se pandemija koronavirusa SARS-CoV-2 i dalje nezaustavljivo širi svijetom svaka prognoza o njenim konačnim ekonomskim posljedicama prilično je nezahvalna i to iz više razloga. Nemoguće je predvidjeti koliko će ljudi u konačnici biti zaraženo, kako će ta zaraza biti raspoređena po zemljama, koji će gospodarski sektori stradati i u kojoj mjeri te kako će djelovati programi za suzbijanje ekonomskih posljedica, a koji se ionako svakodnevno mijenjaju i nadopunjuju.

No recesija do koje bi moglo doći zbog pandemije također nije prvi takav događaj u povijesti. Mnogi tako pokušavaju povući paralele s drugim sličnim gospodarskim događajima i među takvima nije zgorega razmotriti mišljenja i stavove nekih od najpoznatijih ekonomista današnjice. Prikupili smo stoga izjave i izvatke iz komentara četvorice poznatih ekonomista – Paula Krugmana, Jeffreyja Sachsa, Nouriela Roubinija i Josepha Stiglitza – objavljene u posljednjih nekoliko dana.

Po pesimizmu zbog globalne ekonomske budućnosti prednjači Nouriel Roubini. Porijeklom Iranac, Roubini je rođen u Turskoj, a diplomu iz političke ekonomije zaradio je na sveučilištu posljednjih godina popularnom i među hrvatskim ekonomistima, Bocconi u Milanu. Doktorirao je na Harvardu, danas predaje na Sveučilištu New York, a međunarodnu slavu duguje tome što je bio jedan od rijetkih ekonomista koji je pravilno predvidio krah na američkom tržištu nekretnina koji je nakon toga doveo do financijske i ekonomske globalne krize 2008. i 2009. godine.

U komentaru objavljenom prije desetak dana na portalu Project Syndicate Roubini piše da je šok za globalnu ekonomiju od Covida-19 'brži i jači nego od globalne financijske krize 2008., pa čak i od Velike depresije' s kraja dvadesetih i početka tridesetih godina prošlog stoljeća. U ta dva prošla događaja 'burze su se stropoštale za više od 50 posto, tržište kredita se smrznulo, došlo je do masivnih bankrota, stopa nezaposlenosti skočila je iznad 10 posto, a bruto domaći proizvod (BDP) se smanjivao po godišnjoj stopi od 10 posto i više'.

No za sve to trebalo je više od tri godine, objašnjava Roubini. 'U ovoj krizi slični nepovoljni makroekonomski i financijski događaji materijalizirali su se u tri tjedna', dodaje. Roubini u svojem komentaru podsjeća i na crne prognoze nekih velikih banaka o padu američkog BDP-a po godišnjoj stopi od šest posto u prvom tromjesečju te na procjenu američkog ministra financija Stevea Mnuchina da bi stopa nezaposlenosti mogla skočiti i iznad 20 posto, dvostruko višu razinu od nezaposlenosti kojom je rezultirala financijska kriza 2008.

Poznati ekonomist ne slaže se ni s mnogim komentatorima koji su se javili u posljednje vrijeme, a očekuju recesiju u obliku slova V – s naglim padom u jednom tromjesečju, ali i naglim rastom u idućem. 'Sada bi trebalo biti jasno da je kriza zbog Covida-19 nešto sasvim drugo', piše Roubini. Pad aktivnosti koji je u tijeku ne izgleda ni u obliku slova V ni u obliku slova U ni u obliku slova L (oštar pad nakon kojeg ne slijedi oporavak, nego stagnacija). Zapravo izgleda poput slova I – okomita linija koja predstavlja krah financijskih tržišta i realne ekonomije.

U prilog ovom Roubinijevu opisu u četvrtak su objavljene najnovije informacije o čak 6,6 milijuna američkih građana koji su se u proteklih tjedan dana prijavili na zavode za zapošljavanje. Brojka je dvostruko viša od tjedan dana ranije zabilježenog rekorda koji je već tada bio oko pet puta veći od prethodne rekordne brojke. U normalnim vremenima broj Amerikanaca koji se prvi put prijavljuju na zavode za zapošljavanje kreće se oko dvjestotinjak tisuća tjedno.

Čak niti za vrijeme Velike depresije i Drugog svjetskog rata 'ekonomska aktivnost nije doslovno prestala, kao što je to danas u Kini, Sjedinjenim Državama i Europi', opisuje Roubini. Najbolji rezultat kojem se možemo nadati dublja je recesija od one koja je uslijedila nakon financijske krize 2008., ali kraćeg trajanja, zbog čega bi se pozitivan ekonomski rezultat mogao vratiti do četvrtog tromjesečja ove godine, smatra on. 'No takav scenarij zahtijeva vrstu odgovora na pandemiju koju je primijenila Kina s praćenjem, karantenama, tretmanom zaraženih i potpunom zabranom kretanja', smatra.

Kako će za razvoj cjepiva trebati i do 18 mjeseci, političari će u međuvremenu morati nastaviti s dosadašnjim nekonvencionalnim mjerama koje bi trebale pomoći nelikvidnim, ali još uvijek solventnim malim i srednjim kompanijama. Uz to, vlade moraju krenuti s masovnim fiskalnim poticajima, pa čak i izravnom isplatom pomoći građanima. S obzirom na veličinu ekonomskog šoka, 'fiskalni deficiti u razvijenim ekonomijama morat će se povećati s dva do tri posto BDP-a na oko 10 posto ili više', piše Roubini. 'Samo središnja država ima dovoljno veliku bilancu i dovoljno je jaka da bi spriječila kolaps privatnog sektora', upozorava.

Roubini je svoj komentar pisao prije nego što su američke vlasti odobrile dva bilijuna dolara vrijedan program pomoći, što bi donekle moglo opisati njegova vrlo crna očekivanja, no brojke objavljene u međuvremenu, poput spomenutog broja nezaposlenih, govore da ovaj poznati ekonomist nije baš sasvim u krivu. Za kraj on upozorava da bi u kombinaciji s drugim faktorima pandemija mogla gurnuti globalnu ekonomiju 'u trajnu recesiju i nezaustavljiv slom financijskog tržišta. Nakon kraha 2008. snažan (iako zakašnjeli) odgovor (država i središnjih banaka, op.a.) povukao je globalnu ekonomiju s ruba bezdana. Ovaj put možda nećemo biti te sreće', zaključuje Roubini.

Joseph Stiglitz, još jedan poznati ekonomist, nije baš toliko pesimističan kao Roubini, mada i on upozorava na negativne posljedice. Profesor na Sveučilištu Columbia u New Yorku, nobelovac i bivši glavni ekonomist Svjetske banke, Stiglitz je prije tjedan dana razgovarao s novinarkom portala Business Insider. U razgovoru ističe da bi stopa nezaposlenosti u Sjedinjenim Američkim Državama lako mogla dosegnuti 20 ili čak 30 posto ako epidemija prouzroči masovna otpuštanja.

On očekuje da će se američka ekonomija oporaviti nakon što zamre epidemija, ali ne očekuje snažan oporavak i ističe važan problem američkog stanovništva koje jedva spaja kraj s krajem, odnosno nema ušteđevine nego dugovanja, a ti dugovi samo će se povećati kad ljudi ostanu bez posla. To će otežati oporavak američke ekonomije koja ovisi o osobnoj potrošnji, objašnjava Stiglitz. Upozorio je i da će se u problemima naći proračuni lokalnih vlasti i sve ono što one financiraju te da bi tako moglo doći do dodatnih otpuštanja, što će zakomplicirati ekonomsku situaciju mnogima.

Nobelovac je naglasio da je ova kriza podcrtala manjkavosti tržišne ekonomije. U takvoj ekonomiji, smatra Stiglitz, ne bi se smio javiti manjak zaštitne opreme u trenutku u kojem za nju postoji tako velika potražnja. Drži da je američki predsjednik Donald Trump trebao naložiti kompanijama da proizvode kritično nužnu robu kad tržište nije uspjelo dovoljno brzo odgovoriti na potražnju.

Stiglitz je pohvalio dva bilijuna dolara vrijedan program pomoći koji je odobrila američka vlast i upozorio da se u slučaju aktualne krize radi o drukčijoj vrsti krize od one iz 2008., pa čak i od Velike krize tridesetih godina prošlog stoljeća, kao i od recesije na početku mandata Ronalda Reagana. Ovdje se ne radi o manjku potražnje, istaknuo je, nije došlo do kraha potražnje. Ne radi se ni o financijskoj krizi, lošem ponašanju banaka. To što ljudi ne mogu ići na posao ili moraju održavati socijalnu distancu posljedica je virusa. U tom smislu radi se o poremećaju na strani ponude, a kako ljudi ne kupuju i ne troše, to se pretvara i u problem na strani potražnje.

Činjenica da je uzročnik toga koronavirus znači da odgovor treba biti bitno drukčiji od odgovora u prijašnjim krizama. Konkretno, ovdje je vrlo važno zaštititi najranjivije – jačanjem socijalnog osiguranja zbog nezaposlenosti, za koju neki drže da bi mogla dosegnuti i 20 ili 30 posto, upozorava Stiglitz. Druga glavna karakteristika je nagovoriti kompanije da ne otpuštaju radnike kako bi oni i dalje imali zdravstveno osiguranje – povezanost radnika i kompanije mora ostati.

Stiglitz je naglasio da je ovo zdravstvena kriza i da ju se mora tako tretirati – novac mora biti usmjeren i u bolnice, i to je ono što se trebalo još davno napraviti. Time je ovaj američki ekonomist proširio svoje komentare na kritiku američkih vlasti kojima se posljednjih tjedana iz svih smjerova zamjera spora i nedostatna reakcija na prijetnju epidemije. U takvim kritikama pridružio mu se još jedan ekonomski nobelovac, Paul Krugman.

Autor niza knjiga, bivši predavač na najprestižnijim američkim sveučilištima poput Princetona i MIT-a, redovito objavljuje svoje komentare u uglednom New York Timesu te se početkom ovog tjedna osvrnuo i na aktualnu krizu. Krugman je američkim republikanskim političarima posebno zamjerio njihovo negiranje da kriza uopće postoji i ističe da je SAD, što se tiče stupnja širenja zaraze, 'na najgorem putu od bilo koje druge razvijene države'.

Važan faktor za to je 'nevjerojatno loše vodstvo', piše Krugman i spominje da dok 'tisuće Amerikanaca umiru, predsjednik se hvali svojim rejtingom na televiziji'. Poznati ekonomist dodaje i da su se 'među razvijenim zemljama Sjedinjene Države (...) dugo isticale kao zemlja nijekanja' znanosti te podsjeća na reakciju dijela tamošnje politike i javnosti u suprotnosti sa znanstvenim činjenicama i kad je u fokusu bilo pitanje klimatskih promjena.

Ukorijenjenost protuznanstvenog stava, posebno u Republikanskoj stranci, Krugman ističe i informacijom da 2016. niti jedan kandidat za predsjedničku nominaciju iz te stranke nije želio potvrditi da prihvaća teoriju evolucije. 'U svakom slučaju, poanta je da je desetljećima dugo poricanje znanosti na više frontova stvorilo pozornicu za nijekanje virusa koje je paraliziralo američku politiku u ključnim ranim tjednima aktualne pandemije', komentira on. Podsjeća i na 'jedinstveno američko nepostojanje univerzalnog zdravstvenog osiguranja' i drži da američki politički krajolik daje 'posebno značenje protuznanstvenoj religijskoj desnici' koja opet daje podršku dijelu tamošnjih utjecajnih političara.

U kritici aktualne američke vlasti nije se ovih dana nimalo suzdržavao ni Jeffrey Sachs, ekonomist i profesor na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Poznat po svojem dugogodišnjem bavljenju pitanjem održivog ekonomskog razvoja i borbe protiv siromaštva, Sachs je u svojoj karijeri svojedobno bio i savjetnikom Svjetske zdravstvene organizacije te je vrlo dobro upoznat sa spregom zdravlja i ekonomije.

U pisanom komentaru Sachs je bez sustezanja opisao sadašnju kriznu situaciju kao 'izvanredan neuspjeh predsjednika Donalda Trumpa'. Amerikanci umiru jer Trumpova vlada nije reagirala brzo i odlučno kako bi spriječila širenje virusa, drži on. Kritiku nastavlja podsjećanjem da je Trump ili ukinuo glavna tijela koja su se bavila rizikom od epidemija ili im je srezao proračune, zbog čega 'snosi izravnu odgovornost' za američku nepripremljenost i promašen odgovor na koronavirus.

Nekoliko dana ranije Sachs je u razgovoru s američkim medijima prozvao Trumpa 'najnekompetentnijim predsjednikom u američkoj povijesti'. Kazao je da je američka vlada od samog početka trebala dati novac lokalnim vlastima da se mogu boriti u svakoj fazi epidemije. Guverneri saveznih država ili gradonačelnici trebali su imati novac da mogu angažirati svu potrebnu pomoć u borbi s epidemijom, od nabavke potrebne medicinske opreme do osiguravanja prostora za bolesne, zapošljavanja dodatnih ljudi i ostalog potrebnog. 'Umjesto toga, oni govore o avioindustriji, koji sektor treba spasiti, umjesto da se bore sa zaustavljanjem širenja virusa', oštro je prigovorio Sachs. Američki ekonomist bio je i vrlo kritičan prema tamošnjem zdravstvenom sustavu, za koji kaže da 'nije fokusiran prvenstveno na liječenje bolesti, nego prvenstveno na zaradu', odnosno da 'zarađuje na bolesti, a ne na zdravlju'.

Frustracija krizom i odgovorom na krizu jasna je iz komentara i kritika poznate četvorice ekonomista. Svjesni nepoznanica o mogućem daljnjem širenju problema, ipak su dali do znanja da ne očekuju lak i iznenadan oporavak američke, niti globalne ekonomije.