Ključ u bravu nije stavio samo McDonald's. U trgovačkom centru izlozi modnih marki kao što su H&M i Zara također su zatvoreni. Sanckije poput zamrzavanja međunarodnog platnog sustava SWIFT nametnule su zapadne vlade. Izlazak McDonald'sa s ruskog tržišta je pak rezultat odluka multinacionalnih kompanija.

'Rođeni smo u eri otvorenih granica, a sada smo opet isključeni iz svijeta. Postoji taj osjećaj hladnog rata, to je depresivno', rekla je za Politico 22-godišnja Marina, zaposlenica muzeja.

Najstrastveniji pristaše Ukrajine žele od Zapada još oštrije mjere. 'Ruski proračunski deficit raste, prihodi od nafte i plina su prepolovljeni, komponente je teško pronaći, McPutin hamburgeri su užasni', poručio je litvanski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis za Politico.

Međutim neki smatraju da cilj nije postignut. 'Cilj sankcija je okončanje rata. Rat nije završio. To znači da sankcije nisu ostvarile cilj koji smo postavili', ustvrdio je Michael McFaul, profesor na Sveučilištu Stanford koji je proučavao sankcije.

Jesu li sav trud i ekonomske poteškoće u Europi zaista bili vrijedni toga?

Većina EU diplomata i dužnosnika uključenih u europsku politiku sankcija, naglasila je da cilj nikada nije bio natjerati Rusiju da povuče svoje trupe. Umjesto toga, cilj je bio oslabiti Kremljov ratni stroj uskraćivanjem potrebnog financiranja.

No, unatoč prvim predviđanjima, rusko gospodarstvo nije propalo kao rezultat zamrzavanja trgovine na zapadu. Pravovremene intervencije ruske središnje banke, prihodi od preostalog izvoza energije i okret prema novim tržištima ublažili su udarac.

Nakon godinu dana rata, postavlja se pitanje: Jesu li sav trud i ekonomske poteškoće u Europi zaista bili vrijedni toga? Rasprava je aktualna dok EU razmatra svoju 10. rundu sankcija uoči godišnjice ruske invazije 24. veljače.

'Često postoje vrlo velika očekivanja o tome što se sankcijama može postići u kratkom roku i protiv vojne agresije', rekla je Maria Shagina, znanstvena suradnica na Međunarodnom institutu za strateške studije. 'Za one koji su očekivali da će sankcije okončati rat, to je bila samo pusta želja', ustvrdila je.

Prvi val ekonomske kazne protiv Rusije bio je bez presedana po veličini i brzini. EU je odobrio dva opsežna paketa sankcija neposredno nakon invazije 24. veljače. Treći paket je uslijedio tjedan dana kasnije i isključio je niz ruskih banaka iz međunarodnog platnog sustava SWIFT.

Paketi sankcija uslijedili su jedan za drugim sljedećih mjeseci. No iza zatvorenih vrata stvari su se brzo zakomplicirale. Neke zemlje EU počele su se protiviti potezima koji bi previše naštetili njihovim gospodarstvima. Nafta i plin – ključni ruski izvori prihoda od izvoza – u početku su ostali netaknuti, na užas Poljske i baltičkih država, najvjernijih pristaša Ukrajine u EU.

Ukupni učinak sankcija na gospodarstvo i dalje nejasan

Manje od mjesec dana nakon ruske invazije na Ukrajinu, europski diplomati već su govorili o 'zamoru od sankcija'. Kada je Bruxelles pokušao sankcionirati rusku sirovu naftu, to je dovelo do jednomjesečne borbe da se sve zemlje EU-a pridruže. Na kraju je mađarski predsjednik Viktor Orbán potpisao plan, ali tek nakon što je dobio veliko izuzeće.

Sve to je ublažilo udarac na rusko gospodarstvo. Sankcije na fosilna goriva dale su Rusiji vremena da se prilagodi i prebaci izvoz u druge dijelove svijeta. 'Potreban vam je učinak šoka kako bi bio najučinkovitiji, kako biste metu lišili razdoblja prilagodbe', rekla je Shagina.

'Veliki broj tvrtki je otišao, uvoz je pao', rekla je Maria Demertzis iz Bruegel think tanka. No ruski izvoz nije nestao jer ga uglavnom pokreću energenti. Iako je EU postojano smanjivao nabavu energije iz Moskve, skok cijena značio je da su novčani tokovi u Rusiju ostali visoki.

Europsko oklijevanje o još oštrijim potezima samo je jedno od objašnjenja zašto je godinu dana kasnije ukupni učinak na rusko gospodarstvo nejasan. 'EU nije prestala kupovati rusku energiju. Zašto smo iznenađeni što rusko gospodarstvo nije propalo?' zapitala se Demertzis. 'To je bio izbor koji je EU napravila, što je dovelo do održanja ruskog gospodarstva', ustvrdila je.

Udar na rusku elitu

Drugi cilj politike sankcija EU bio je udar na rusku elitu. Kad ruski oligarsi više ne bi mogli kupovati skupe talijanske ili francuske stvari i uživati u luksuzu, mogli bi se okrenuti protiv Putina. Tako su barem zvučale nade nekih pristaša Ukrajine. EU je do sada sankcionirao 1386 osoba, što znači ograničavanje njihove mogućnosti putovanja i pristupa novcu.

Neki analitičari tvrde da je uopće iluzija vjerovati da bi sankcioniranje pojedinaca moglo utjecati na rat. Mnogi oligarsi ovise o Putinovoj dobroj volji i to se neće promijeniti samo zato što su bili sankcionirani od strane Zapada, rekao je bivši švicarski diplomat Thomas Borer.

Također se činilo da sankcije nemaju puno utjecaja na mišljenje prosječnog Rusa. Anketa neovisnog centra Levada provedena u rujnu prošle godine pokazala je da većina Rusa nije zabrinuta zbog zapadnih sankcija.

Dok Bruxelles priprema još jednu rundu sankcija, zapadnoeuropske vlade počinju se pitati koliko to ima smisla. Dok Poljska i Baltik još uvijek žele oštrije, dublje rezove u trgovini s Rusijom, diplomati zapadne EU kažu da bi vrijeme i trud bilo bolje potrošiti na provedbu postojećih sankcija.

Sudbina Irana?

Mnogi stručnjaci predviđaju da će se prava bol za Rusiju pojavljivati postupno. U nedostatku zapadnih komponenti i tehnologije i ograničene mogućnosti izvoza, Moskva riskira postojano kliziti prema tome da postane još jedan Iran –međunarodno izolirana država suočena s rastućim gospodarskim problemima.

'Sankcije su otrov sporog djelovanja, poput arsena. Treba vremena', rekao je šef vanjske politike Unije Josep Borrell u Europskom parlamentu.