Američki mediji, stručnjaci i političari ovih dana prilično burno reagirali su nakon što je predsjednik Donald Trump izjavio da za člana Vijeća Saveznih rezervi namjerava predložiti Hermana Caina. Negodovanje zbog potencijalnog imenovanja dosegnulo je toliku razinu da su se tome usprotivili čak i neki republikanski zastupnici u američkom Senatu, koji donosi konačni glas o kandidatu. Posljednje dostupne informacije idu u smjeru toga da ih je dovoljno pa se može pretpostaviti da Cain ne bi skupio potrebnu većinu.

Vijeće Saveznih rezervi je sedmeročlano tijelo (mada trenutno ima samo pet članova) koje upravlja monetarnom politikom Sjedinjenih Američkih Država te postavlja politiku nadzora i regulacije američkog bankovnog sustava. Američka monetarna politika važna je jer o njoj ovisi i tamošnja ekonomija, a kako ona čini gotovo četvrtinu svjetskog gospodarstva, onda se trendovi u privredi SAD-a preslikavaju i na ostatak svijeta. Uz to, o monetarnoj politici SAD-a ovisi kretanje tečaja američkog dolara, daleko najvažnije valute u međunarodnom poslovanju, u kojoj se obračunava bezbroj transakcija i poslova.

Redovni mandat u Vijeću Saveznih rezervi traje čak 14 godina, što znači da imenovanje može imati vrlo dugotrajne učinke, a duljina mandata je određena na taj način da bi se spriječilo političko favoriziranje onih koji su u određenom trenutku na vlasti. No tako dug mandat pokazao se i problematičnim jer određeni član Vijeća može u bilo kojem trenutku dati ostavku te se onda njegova pozicija popunjava drugim kandidatima. Zbog spleta okolnosti i ranijih ostavki u ovom trenutku dva su mjesta prazna, a Donald Trump je u protekle dvije godine već imenovao četvero članova tog vijeća. Jedina članica koja potječe još iz mandata Baracka Obame je Lael Brainard.

I dok su dosadašnja Trumpova imenovanja u to vijeće prošla uglavnom bez glasnog negodovanja, najava da bi u vodstvu Saveznih rezervi mogao završiti Herman Cain izazvala je popriličnu buru. Razlozi za takvu reakciju leže u njegovoj živopisnoj biografiji koja, uz sve ostalo, nema previše doticaja s monetarnom politikom.

Cain je rođen i odrastao na američkom jugu, u gradovima Memphisu i Atlanti. Diplomirao je matematiku, a magistrirao informatiku te je još tijekom studija radio za američku mornaricu. Nakon toga neko je vrijeme radio u Coca-Coli kao računalni stručnjak, da bi se 1977. preselio u Minneapolis te se zaposlio u tada jednoj od najvećih svjetskih prehrambenih kompanija, Pillsburyju.

Početkom osamdesetih Cain je bio zadužen za nadgledanje poslovanja u četiristotinjak restorana brze prehrane Burger Kinga, tada u vlasništvu Pillsburyja. Uspjeh na toj poziciji osigurao mu je sredinom osamdesetih promociju na čelnu poziciju tada neprofitabilnog lanca Godfather's Pizza, još jedne podružnice Pillsburyja. Nakon nekoliko godina Cain je s još nekoliko partnera i investitora otkupio taj lanac od Pillsburyja i na čelu Godfather's Pizze ostaje sve do 1996., kad se seli u Washington.

Otprilike iz tog razdoblja potječe i jedini daljnji doticaj s monetarnom politikom koji je Cain imao do sada. Početkom 1989. imenovan je na poziciju člana upravljačkog vijeća podružnice Savezne banke Kansas Cityja, što je pozicija koja se obično dodjeljuje uspješnim lokalnim poduzetnicima. Savezna banka Kansas Cityja jedna je od dvanaest američkih saveznih banaka koje onda zajednički čine sustav Saveznih rezervi. Do sredine 1996. Cain je napredovao do pozicije predsjednika vijeća Savezne banke.

Selidbom u Washington jače se približio politici kao čelnik lobističkog Nacionalnog udruženja restorana. Pod njegovim vodstvom udruženje je lobiralo protiv povećanja iznosa minimalnog osobnog dohotka, protiv zabrane pušenja, protiv snižavanja zakonske razine alkohola u krvi koju se smatra vožnjom u pijanom stanju te se protivio povećanju obaveznih zdravstvenih pogodnosti koje zaposlenicima moraju pružati poslodavci. U tom razdoblju Cain je počeo stvarati čvrste veze s republikanskim političarima.

Nakon mandata u udruženju restorana Cain se nakratko vraća u Atlantu, ali je ozbiljno zagrizao za politiku. Kratko je figurirao kao potencijalni predsjednički kandidat republikanaca u 2000. godini, a četiri godine kasnije neuspješno se kandidirao za poziciju zastupnika u američkom Senatu. Predsjedničke ambicije ponovo je pokušao ostvariti 2012. godine, kad je opet bio jedan od potencijalnih kandidata republikanaca za predsjedničku nominaciju. No tada je odustao nakon što su se pojavile optužbe nekoliko žena za seksualno uznemiravanje.

Cain je zanijekao optužbe, no one nisu jedini detalj koji bi se mogao pokazati kao prepreka prilikom njegova eventualnog imenovanja u vrh Saveznih rezervi. Kontroverznih priča iz njegove biografije ima još. Cain se tijekom karijere bavio i medijskim poslovima te je neko vrijeme vodio radijsku emisiju i bio autor kolumni za neke izdavače.

Američki mediji ovih dana pišu da iz tog doba potječu i sponzorirane e-mail poruke koje je slao svojim slušateljima i čitateljima, a u kojima su se reklamirale tzv. penny dionice, odnosno dionice s vrlo niskim cijenama, najpoznatije po tome što se za njih odlučuju špekulativni ulagači. To je tržište prepuno sumnjivih poslova, a Cain je sponzorirao preporuke dionica koje su danas bezvrijedne. Na isti način primateljima je slao i poruke elektroničke pošte u kojima su se reklamirali lijekovi za erektilnu disfunkciju zvani TestoMax 200 (mjesečna zaliha za 69,95 dolara), a to su samo neke od pedesetak takvih sumnjivih promocija koje je Cain slao svojim čitateljima između 2012. i 2014.

Kao predsjednički kandidat, Cain je zagovarao ekonomski plan koji je karakterizirala skraćenica '9-9-9'. Pod tim planom on je predlagao ukidanje postojećih američkih poreznih zakona i uvođenje 9-postotnog poreza na dohodak, 9-postotnog poreza na dobit kompanija i 9-postotnog nacionalnog poreza na promet u maloprodaji. Po pitanjima monetarne politike također se čini kao prijatelj oštrih reformi. U komentaru koji je 2012. objavio u Wall Street Journalu Cain se obrušio na Savezne rezerve zbog manipuliranja vrijednošću dolara i pozvao je na vraćanje tzv. zlatnog standarda, napuštenog još 1971.

Trumpovu najavu o mogućem imenovanju Hermana Caina treba gledati i iz perspektive toga da se američki predsjednik već dulje vrijeme ne suzdržava kritizirati šefa Saveznih rezervi Jeromea Powella, usprkos tome što ga je na poziciju imenovao on sam. Američki predsjednik prigovara da Savezne rezerve pod vodstvom Powella povlače poteze koji usporavaju američki gospodarski rast.

New York Times piše da je Trump proglašavao monetarnu politiku 'ludom' te da se kod svojih pomoćnika raspitivao može li smijeniti Powella, čije je imenovanje proglasio jednom od svojih najvećih grešaka.

Trump ne skriva to da želi napuniti Vijeće Saveznih rezervi sebi bliskim osobama. Prošlog mjeseca najavio je da na poziciju člana tog vijeća planira predložiti Stephena Moorea, konzervativnog ekonomista koji mu je bio savjetnik u predsjedničkoj kampanji i koji je glasan kritičar sadašnje američke monetarne politike. Neki kažu da Cain figurira kao kandidat samo zato što je lani osnovao političku udrugu kojoj je isključivi cilj javno demantirati ono što smatra da su lažne informacije o predsjedniku, zbog čega ga Trump smatra lojalnim sljedbenikom.

Zbog uloge koju Savezne rezerve imaju u kreiranju američke monetarne, a time dijelom i ekonomske politike, poprilično je važno kakvi su stavovi osoba koje se nalaze u Vijeću te institucije. Prema onome što je dosad poznato o Hermanu Cainu, ne čini se da bi njegova kandidatura mogla proći glatko, no barem u Trumpovu mandatu nismo pošteđeni neočekivanih te čudnih odluka i poteza.