Tržišta kapitala značajno se mijenjaju, kamatne stope rastu, a povoljno zaduživanje polako odlazi u povijest. Nakon pandemije i pojave inflacije te tzv. medvjeđeg tržišta kao i nedavnog kraha u pojedinim bankarskim sustavima SAD-a i EU, recesija je očekivana, samo je pitanje koliko duboka. Neki analitičari smatraju da u recesiji već jesmo te nije jasno kad bismo mogli očekivati izlazak iz uvjeta koji su nepovoljni za nova ulaganja, posebno u segmentu R&D-a i inovacija. Ne smijemo zanemariti ni globalne igrače, prije svega Kinu i Tajvan, koji drže značajni dio proizvodnje u segmentu mikroelektronike u svojim rukama. Tome se donekle nastojalo doskočiti CHIPS and Science Actom kojim je Kini ukinut monopol nad dijelom visokotehnološke proizvodnje, istaknuli su kao uvod u panel Arsen Šolić, rukovoditelj poslovnog područja za MBA studij i moderator Hrvoje Josip Balen, član Uprave Algebre.

„Svijet je danas polariziran i funkcionira po principu 'coopetitiona' – mi u SAD-u volimo koristiti termin 'frenemies' za odnose s ekonomijama poput Kine s kojima puno surađujemo, ali koji nam uzimaju i sve značajniji dio tržišta. Činjenica jest da su godine jeftine i jednostavne proizvodnje dovele do toga da je velik dio industrije postao pretjerano ovisan o kineskom tržištu i radnoj snazi, stoga se postavlja pitanje što u slučaju tako slabo diverzificirane ekonomije dođe li do nekog socijalnog nemira ili elementarne nepogode? Znamo da je Tajvan područje pod visokim rizikom od potresa, a čak 60% naprednih poluvodiča proizvodi se upravo tamo. Kompanije će morati širiti portfelj svoje industrijske proizvodnje na druga tržišta – nazovimo to deglobalizacijom ili novom regionalizacijom“ – naglasio je Joe Fitter, predavač na e-leadership MBA studiju Algebre, direktor MBA strateške financijske akademije i voditelj Kelley School of Business na Sveučilištu Indiana.

"Za osigurati sva socijalna i ostala prava koja predviđaju strateški europski dokumenti, koji ujedno i odlučuju o tome gdje je nužno alocirati sredstva u sljedećim financijskim omotnicama, potrebni su značajni novci poreznih obveznika, na što se kritički osvrnuo Grubišić: „Citirat ću Thomasa Sowella 'Tko odlučuje što je najbolje'? Moramo se uvijek zapitati, kada našim novcem upravlja netko drugi, poput države, kakve se interesne skupine nalaze u pozadini. Političari donose populističke odluke da bi izbjegli kritiku i naravno, osvojili idući mandat na izborima, no to ne znači da su te odluke dobre. Posebno to može biti i opasno u kontekstu prepuštanja donošenja velikih odluka o usmjeravanju financijskih tokova malim skupinama moći koje zasigurno nemaju znanja, vještine ni informiranost kakvu imaju veće skupine, a nemaju ni odgovornost, odnosno, 'skin in the game' u slučaju pogreške.“

„U situaciji kada gotovo sve svjetske vlade ulažu značajan novac u re-industrijalizaciju, pitanje je koja si država može dopustiti zanemariti te trendove i prepustiti sudbinu vlastite ekonomije isključivo tržišnoj utakmici. S druge strane, EU tek započinje s donošenjem svojih ključnih dokumenata po uzoru na američki CHIPS Act, a u odnosu između SAD-a i Kine u toj smo utrci i dalje prespori, odnosno, reaktivni. Za održati i pojačati konkurentnost unutar EU moramo brže djelovati i agilnije anticipirati globalne trendove“ – kazao je Marko Jurčić, direktor Odjela za međunarodne poslove i politike EU pri HUP-u te bivši savjetnik za gospodarstvo predsjednice RH.

Srđan Kovačević, predsjednik Uprave Orqa-e smatra da nam je potrebna pametna strategija na državnoj i EU razini za nošenje sa sve većim pritiscima koji stižu s globalnih tržišta: „Tržišta nam mogu pomoći u stvaranju kompetitivnog i zdravog poduzetničkog okruženja, no ne mogu sve riješiti. Tržište je uvijek optimizirano za profit, ne za otpornost. U izvanrednim situacijama poput ove u kojoj se sada nalazimo moramo vidjeti jesu li te odluke nužno najbolje – na kraju, upravo je tržište odlučilo i o tolikoj koncentraciji proizvodnje u istočnoj Aziji. Vrijeme je da EU značajnije poradi na poticanju i revitalizaciji domaće industrije koja nam je ključna i u smanjenju inflatornih pritisaka.“

Fitter se u zaključku osvrnuo i na moguće negativne posljedice aktualnih globalnih kretanja: „Uzmemo li u obzir vrlo napete odnose Kine i Tajvana, moramo se zapitati, što ako dođe do najgoreg scenarija koji uključuje i dodatno produbljivanje krize uzrokovane nestašicom komponenti ključnih za svakodnevan rad i život? Možemo li zamisliti sljedećih pet godina bez mobilnih uređaja?“

EU se suočava i sa nikad većim demografskim izazovima, stanovništvo je sve starije, a tržište rada sve neizvjesnije i napetije. Često čujemo da nas iz krize može izvesti jedino privatni sektor, odnosno, privatne investicije, kojih je iz godine u godinu sve manje. Za izbjegavanje najcrnjeg scenarija, sve će industrije morati opreznije razmišljati o budućim ulaganjima i okrenuti se onima koja donose najveći i najbrži povrat investicija, a to su – slažu se svi panelisti – industrije s najvišim udjelom komponente visoke tehnologije u svojim proizvodima.