Prije nekoliko tjedana u svijetu biznisa glasno je odjeknula vijest da je francuski konglomerat luksuza LVMH ponudio 14,5 milijardi dolara za preuzimanje legendarnog američkog lanca draguljarnica Tiffany's. Preuzimanje, najvrednije u povijesti francuske kompanije, prije nekoliko dana konačno je dogovoreno, objavili su mediji, i to za cijenu nešto višu od 16,2 milijarde dolara.

Zvučna transakcija u fokus je vratila svijet luksuza, ali i čovjeka koji kontrolira najveću svjetsku grupu na tom atraktivnom tržištu, francuskog milijardera Bernarda Arnaulta. On se ranije ove godine probio na treću poziciju među svjetskim bogatašima, iza Jeffa Bezosa i Billa Gatesa, a već je ranije preuzeo titulu najbogatijeg Europljanina od Španjolca Amancija Ortege, vlasnika modne grupe Inditex i lanca trgovina odjećom Zara.

Imovina Bernarda Arnaulta ovih dana procjenjuje se na stotinjak milijardi dolara. Većina tog iznosa proizlazi iz kontrolnog vlasničkog udjela koji drži u LVMH Moët Hennessy – Louis Vuitton, konglomeratu s ključnom pozicijom na globalnom tržištu, od čijeg su zvučnog imena poznatiji samo još brendovi kojima upravlja. Unutar LVMH grupe tako se nalaze modna imena Christian Dior, Fendi, Marc Jacobs, Celine, Givenchy, kozmetika Guerlain, Kenzo Parfums, Fenty Beauty by Rihanna, proizvođači satova Hublot, Zenith, TAG Heuer, Bvlgari, vinarije Dom Pérignon, Krug, Veuve Clicquot, maloprodajni lanci Sephora i Le Bon Marché, francuske novine Le Parisien i Les Echos te brojne druge tvrtke.

Sveukupno se radi o sedamdesetak raznih brendova, većinom dobro poznatih bogatim kupcima, ali i onih koji se tek razvijaju u buduće ikone luksuza. Za takvo okupljanje poznatih imena pod jednom matičnom kompanijom, čija se tržišna vrijednost ovih dana kreće oko 225 milijardi dolara, zaslužan je najvećim dijelom sam Arnault.

Punim imenom Bernard Jean Étienne Arnault, najbogatiji Europljanin rođen je 1949. godine u gradiću Roubaixu na sjeveru Francuske uz samu granicu s Belgijom. Otac mu je bio vlasnik građevinske kompanije Ferret-Savinel i Arnault mu se 1971. nakon magisterija pridružio u kompaniji. Sredinom sedamdesetih uspijeva nagovoriti oca da se riješe građevinskog dijela biznisa i posvete isključivo poslovanju nekretninama. Poslovanje je uspješno išlo i Arnault je vođenje tvrtke, koja se specijalizirala za nekretnine za odmor, preuzeo nekoliko godina kasnije.

Početkom osamdesetih, dolaskom francuskih socijalista na vlast, Arnault se seli u Sjedinjene Američke Države i to će biti njegov prvi sraz s ljevičarskom politikom. Drugi poznati takav sukob na površinu je isplivao 2012., kad je tadašnji predsjednik François Hollande najavio uvođenje poreza od 75 posto za najbogatije Francuze. Arnault je protestno zatražio belgijsko državljanstvo, no nakon oštrih kritika javnosti i nakon propasti plana za uvođenje poreza čelnik LVMH-a je povukao svoj zahtjev, pravdajući se time da je htio drugo državljanstvo samo kako bi raščistio moguća buduća pitanja oko nasljeđivanja imovine u obitelji.

Iz Amerike, u kojoj je također uspješno vodio podružnicu obiteljske kompanije, Arnault se u Francusku vraća 1984. godine, nakon što su socijalisti na vlasti ponešto promijenili svoju politiku. Te godine s vlastitih 15 i dodatno prikupljenih 80 milijuna dolara preuzima propalu tekstilnu kompaniju Agache-Willot-Boussac, što će biti prvi korak u stvaranju njegova današnjeg carstva luksuza. Unutar propale grupe poslovalo je nekoliko raznih biznisa, među kojima su bili pariška robna kuća Le Bon Marché, maloprodajni lanac Conforama, proizvođač pelena Peadouce i modna kuća Christian Dior.

Arnault je rasprodao većinu ostale imovine te zadržao samo trgovinu Le Bon Marché i modni brend Christian Dior. Rezanjem troškova u onome što je preostalo i novcem koji je namaknuo prodajom druge imovine Arnault preokreće poslovanje i Christian Dior postaje profitabilna kompanija. Nekoliko godina kasnije, 1987., tadašnji predsjednik LVMH grupe Henri Recamier pozvao je Arnaulta kao partnera na ulaganje u LVMH kako bi se korporacija oduprla pokušajima preuzimanja.

No u suradnji s proizvođačem alkoholnih pića Guinnessom Arnault preuzima dio vlasništva u LVMH-u te u iduće dvije godine strateškim dokupljivanjem i povećavanjem udjela uspijeva izboriti kontrolu nad kompanijom. U tom trenutku preuzima pozicije predsjednika te glavnog izvršnog direktora LVMH-a, na kojima je i danas.

Od stupanja na čelo Bernard Arnault polako je preuzimanjima, ali i smjelim imenovanjima stvarao današnji LVMH. Pod kapu matične kompanije tijekom godina stigli su Guerlain, Loewe, Marc Jacobs, Sephora i drugi brendovi. Poznata Encyclopedia Britannica navodi da je Arnault poznat 'kao čovjek koji je revitalizirao francusku visoku modu 1995., kad je britanskog dizajnera Johna Galliana imenovao nasljednikom Huberta de Givenchyja. Godinu kasnije Galliana je prebacio u Dior, a na njegovo mjesto doveo je Alexandera McQueena.

Prema pisanju britanskog The Guardiana, najbogatiji Europljanin je talentirani pijanist i igrač tenisa kojem su djeca za rođendan poklonila priliku da igra protiv Rogera Federera. (Navodno je osvojio jedan poen. Arnault, ne Federer.) U poslovnim krugovima smatra ga se nemilosrdnim, iako tvrdi da mu motiv nije novac, nego ga više interesiraju kultura i kreativnost. Njegovo bogatstvo omogućilo mu je izdašnu kolekciju umjetnina u kojoj se nalaze radovi Damiena Hirsta, Pabla Picassa, Andyja Warhola, a uz vilu u luksuznom ljetovalištu St. Tropezu, u vlasništvu ima i 100 metara dugu jahtu Symphony, čija se vrijednost procjenjuje na 150 milijuna dolara.

Kolege i poslovni partneri u neslužbenim izjavama opisuju ga kao nestrpljivog i krutog, posvećenog samo jednom pravcu: naprijed. Među njegovim rijetkim poslovnim neuspjesima nalazi se propali pokušaj preuzimanja brenda Gucci, a koji se sada nalazi u rukama konkurentske grupe Kering, pod kontrolom milijardera Françoisa Pinaulta. Nadmetanje dvojice francuskih kraljeva luksuza do izražaja je došlo u travnju ove godine, nakon tragičnog požara u poznatoj pariškoj crkvi Notre-Dame. Pinault je tada obećao da će izdvojiti 100 milijuna eura za obnovu crkve, da bi Arnault nakon toga obećao 200 milijuna eura. Arnault također prije nekoliko godina nije uspio preuzeti vlasništvo u modnoj kući Hermés.

Čelni čovjek LVMH-a je i dobar prijatelj s bivšim francuskim predsjednikom Nicolasom Sarkozyjem, a smatra ga se i bliskim sadašnjem predsjedniku Emmanuelu Macronu, čija je supruga Brigitte svojedobno bila učiteljica dvoje Arnaultove djece.

LVMH danas zapošljava oko 150 tisuća ljudi diljem svijeta i ostvaruje godišnji prihod u rasponu od 45 do 50 milijardi eura, uz desetak milijardi eura dobiti. Kupnjom američkog Tiffany'sa, koji bi trebao bitno ojačati poslovni segment nakita unutar grupe, ti će prihodi vjerojatno još i rasti jer se može očekivati da će LVMH dati lancu draguljarnica potrebnu stabilnost u poslovanju koja mu je bila uzdrmana u posljednjih nekoliko godina. Uspije li Arnault i najnoviju akviziciju bez problema uklopiti u svoje carstvo, bit će mu to prilično impresivan dragulj na vrhu poslovne karijere.