HNB tvrdi da ako je kolateral, odnosno nekretnina procijenjena na niže, to ne bi trebalo utjecati na klijente, osim ako u ugovoru ne piše drukčije. No, prema informacijama iz banaka, veliki broj ugovora ima upravo tu klauzulu
Promet nekretninama znatno je usporio: u prvom polugodištu ove godine za 9 je posto manji nego lani u isto vrijeme. Cijene se još drže, no u Europi su većinom već pale, pa se i kod nas sve više spominje njihova skora korekcija.
Hrvatsku narodnu banku Novi list je pitao očekuje li značajniji pad cijena nekretnina, te u kakvu to poziciju stavlja banke u čijim su bilancama precijenjeni kolaterali, odnosno nekretnine koje su temeljem već ranije plasiranih stambenih kredita građanima stavile pod hipoteku, a vrijednost im je u međuvremenu pala.
vezane vijesti
U HNB-u kažu da je pad cijena moguć, iz više razloga, a u tom su slučaju banke dužne nekretnine koje im služe kao osigurač za kredite iznova procjenjivati, i to putem neovisnog procjenitelja.
To otvara niz pitanja, prije svega što to znači za građane, nositelje tih kredita. Ako dakle dođe do promjene tržišnih uvjeta, kreditna institucija obavi ponovnu procjenu, te se ispostavi da nekretnina manje vrijedi, hoće li dužnik trebati nešto nadoplaćivati ili će »samo« kreditna institucija morati u odnosu prema regulatoru povećati svoju kapitaliziranost.
U HNB-u umiruju i otprilike kažu da to ne bi trebalo ni na koji način opteretiti građane, već isključivo banke koje će morati povećati svoju kapitaliziranost (što im smanjuje dobit, op.a.), osim ako – ogradili su se ipak – u ugovoru u kreditu nije baš izričito naznačeno da i klijent snosi neki rizik u slučaju promjene cijena na tržištu.
No, prema informacijama koje je Novi list dobio iz banaka, u značajnom broju ugovora o stambenim kreditima, de facto »šprancama« ugovora u nekim velikim bankama, piše upravo nešto slično, otprilike da ako tijekom otplate dođe do promjene uvjeta, pa banka procijeni da su priloženi instrumenti osiguranja nedostatni, ona može bez odgode od klijenta tražiti dodatne instrumente osiguranja koje je klijent dužan dostaviti.
Dakle, teoretski banka može od klijenta tražiti da novim instrumentom osiguranja, možda drugom nekretninom i slično, nadoknadi razliku koja je nastala izmjenom uvjeta, ako ugovor sadrži takvu klauzulu, no čini se da ona nije rijetka, baš zbog toga što su se banke ovime vjerojatno željele ograditi od mogućeg pada cijena nekretnina, poučene vjerojatno i iskustvom iz prošle globalne krize koja je u Hrvatskoj krenula 2009. i kada je došlo do značajnog pada cijena nekretnina.
