BBS su pokrenuli 2006. Barbara Bešenić i njezin sin Krunoslav Bešenić, koji je figurirao kao predsjednik Uprave, iako je ključnu ulogu imala njegova majka, bez koje zacijelo nikada ne bi bilo prvog hrvatskog projekta reciklaže PET ambalaže.

Projekt je, naime, dobrim dijelom pokrenut zahvaljujući njezinom iskustvu u ranijim poslovima, osobito kao direktorice tvornice poliestera Vartilen koja je otišla u stečaj nakon 'mjenične afere' s kraja 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je i osuđena.

Međutim, budući da se ta presuda u javnosti prikazivala kao posljedica političkog progona, 1992. godine Bešenić biva izabrana za zastupnicu u Saboru s liste HDZ-a i otada počinje njezin još jači angažman u gospodarstvu, pa tako obnaša čelne dužnosti u nekoliko poduzeća tijekom 90-ih.

Kruna tog rada sigurno je pokretanje tvornice u Podrutama, prilikom čega je navodno bilo nepravilnosti, no one (zasada) nisu dokazane, kao ni kasnije sporne radnje i politička potpora projektu. Međutim, činjenica je da je rad tvornice zastao tek nakon odlaska Ive Sanadera, odnosno usporednim jačanjem druge hrvatske tvornice za reciklažu PET ambalaže u Osijeku koja, za razliku od BBS-a, nikada nije upala u blokadu, iako je od Fonda za zaštitu okoliša dobivala manje količine PET ambalaže za reciklažu.

'Svjetska ekonomska i financijska recesija u našem se poslovanju osjetila već u drugoj polovici 2008, kada su prodajne cijene smanjene od 20 do 30 posto i time dovele poslovanje na sam rub rentabilnosti', stoji u godišnjim izvješćima BBS-a za 2008. i 2009, u kojima se naglašava da je nužno dogovoriti s kreditorima reprogramiranje obaveza za sve vrijeme recesije, odnosno dok se prodajne cijene ne vrate na raniju razinu.

Budući da 2009. nije uspjelo pribaviti zamjenske izvore financiranja za ispunjavanje obaveza, poduzeću je blokiran račun, a lani je pokrenut i stečajni postupak u kojem se među većim vjerovnicima prijavila i Varaždinska biskupija sa 21 milijun kuna potraživanja.