Novi podaci koje je Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) objavio o zapošljavanju stranaca i izdavanju dozvola za razdoblje od siječnja do kraja travnja plastično pokazuju da i stranci, kao i domaći radnici, nisu baš motivirani za zapošljavanje u deficitarnim zanimanjima ako imaju ikakvu drugu opciju, piše Novi list
Uz broj zahtjeva za koje su hrvatski poslodavci tražili mišljenje zavoda ili test tržišta rada, koji prethodi odobravanju radne dozvole, HZZ je za svako zanimanje objavio i iznos prosječne bruto plaće.
Nije nikakva tajna da Hrvatskoj radnika nedostaje u sektorima u kojima su plaće daleko ispod nacionalnog prosjeka, ali objava HZZ-a plastično pokazuje zašto će i ova turistička sezona proći s manjkom radnika, a to onda znači sedmodnevni radni tjedan i 12 sati rada dnevno za one koji posao prihvate, piše Novi list.
vezane vijesti
HZZ navodi za svako zanimanje samo bruto plaću i ona se za više od 300 zanimanja za koje se tražilo mišljenje Zavoda i test tržišta rada kreće od 50 do 60 posto prosječne bruto plaće. Otprilike u tim je okvirima i neto plaća. Tako je, primjerice, najveća bruto plaća za zanimanje za koje se prethodno morao provesti test tržišta rada, kako bi se prije odobravanja zapošljavanja stranaca vidjelo ima li na tržištu domaće radne snage, ona koju dobivaju recepcionari.
Prosječna bruto plaća za to zanimanje je 6.364,14 kuna, što je 61 posto prosječne bruto plaće u Hrvatskoj koja je za ožujka bila 10.328 kuna. Ta prosječna bruto plaća na nacionalnoj razini daje neto plaću radnika od 7.607 kuna, odnosno oko tisuću eura. Recepcionar, pa tako i strani radnik koji razmišlja o zapošljavanju u Hrvatskoj, može računati na to da će iz bruto plaće, koja se u Hrvatskoj isplaćuje za njegovo zanimanje, na kraju dobiti 4.833 kune, što je 63 posto prosječne neto plaće u Hrvatskoj.
Stanje u susjednim zemljama, poput Bosne i Hercegovine ili Srbije, otkud dolazi najviše stranih radnika, nije toliko loše da bi ljudi koji mogu obavljati posao recepcionara pristali za taj iznos doći u Hrvatsku, posebice ako nemaju podmirene troškove stanovanja, pa i prehrane i ako im je otvoreno tržište rada u EU-u.
Primjerice, u Bosni i Hercegovini, koja je uvijek na prvom mjestu po broju stranih radnika u Hrvatskoj, prosječna neto plaća je u ožujku bila 1.092 konvertibilne marke, što je oko četiri i pol tisuća kune i znatno je manje od prosječne plaće u Hrvatskoj, no otprilike je na razini najveće plaće koja se, barem prema podacima HZZ-a, nudi u zanimanjima za koje se traže strani radnici. Iako je BiH u ožujku imala, prema službenim podacima, 371 tisuću nezaposlenih, gotovo tri i pol puta više od Hrvatske, u toj su brojci i brojni građani koji su otišli raditi u zemlje Europske unije nakon otvaranja tržišta i BiH se u pojedinim djelatnostima također suočava s nedostatkom radne snage.
U takvoj je situaciji teško zamisliti da bi se netko mogao zainteresirati za, primjerice, posao dostavljača u Hrvatskoj, što je bilo peto po redu zanimanje za koje se tražio test tržišta rada za zapošljavanje stranaca. Tu se, naime, navodi HZZ, nudi prosječna bruto plaća od 4.808 kuna. Ta bruto plaća uz zagrebački prirez od 18 posto na kraju mjeseca radniku donosi 3.850 kuna, što je točno sto kuna manje od minimalca koji je Vlada odredila za ovu godinu.
Između te dvije plaće dostavljača od 3.850 kuna i recepcionara od 4.833 kune »smjestile« su se po visini plaće svih zanimanja za koje su poslodavci morali tražiti test tržišta rada. Proveo ga je HZZ za 329 zanimanja za ukupno 14.358 radnika na zahtjev 1.214 poslodavaca i dali su pozitivne obavijesti, odnosno zeleno svjetlo za zapošljavanje 11.101 stranca.
No, puno je veći broj radnika stranaca za koje su poslodavci trebali samo pozitivno mišljenje zavoda, bez provođenja testa tržišta rada, jer se radi o deficitarnim zanimanjima. Do početka svibnja 7.184 poslodavca tražila su mišljenje Zavoda za zapošljavanje više od 44 tisuće radnika i Zavod je u tom razdoblju dao gotovo 25 tisuća pozitivnih mišljenja. Na vrhu najtraženijih zanimanja za koje su tražili mišljenje bio je radnik u visokogradnji s prosječnom bruto plaćom od pet tisuća i 12 kuna, što daje neto plaću malo veću od četiri tisuće kuna.
Na sve ove iznose radnici vjerojatno mogu očekivati i prekovremene sate, što znači veću plaću, ali i dulji radni dan, te moguće bonuse kako bi poslodavci iskoristili neoprezivi dio plaće što ga radnicima mogu isplatiti kroz nagrade. No, to još uvijek ne daje plaću koja bi, kao u ranijim godinama, motivirala radnike iz europskih zemlja da posao potraže u Hrvatskoj. Druga opcija je isplata dijela plaće na ruke, koja se ne vidi u službenim statistikama o isplaćenim plaćama u Hrvatskoj, no to onda sugerira da Hrvatska, osim nedostataka radnika, ima i problem kojim bi se trebale pozabaviti inspekcijske službe, piše Novi list.
