Neposredno nakon što su u siječnju napustili Bijelu kuću, Michelle i Barack Obama otišli su u Palm Springs, poznato američko odmaralište u Kaliforniji. U tjednima nakon toga na društvenim medijima su se pojavile fotografije Baracka Obame kako se opušta u društvu milijardera Richarda Bransona koji posjeduje vlastiti otok u Karibima, pa je uslijedio posjet Barackovim rodnim Havajima, a nakon toga i fotografije s odmora u Francuskoj Polineziji.

Prije samo nekoliko tjedana, početkom lipnja, američki su mediji objavili da su Obame kupili kuću u Washingtonu koju su počeli unajmljivati nakon odlaska iz Bijele kuće, i to za više od 8 milijuna dolara.

Za osobe koje su prethodnih osam godina provele pod vrlo budnim okom američkih medija i javnosti, u što spada i relativno budna kontrola njihovih prihoda, Obame su si priuštile nekoliko prilično skupih i luksuznih gušteva. Iako je vrlo realno očekivati da su barem odmori u Karibima i u Polineziji išli na račun njihovih domaćina, Michelle i Barack su spomenuta putovanja relativno lako mogli financirati i sami.

Iznos osnovne plaće američkog predsjednika dobro je poznat. Radi se o 400.000 dolara godišnje. Uz taj novac prvi čovjek američke vlasti ima odobrenih još i nekoliko desetaka tisuća dolara za razne druge troškove, no to je uglavnom sve što mu pripada od njegove funkcije. Za razliku od niza drugih primjera u kojima se visoke političke funkcije miješaju s mutnim prilikama za zaradu, institucija američkog predsjednika je, barem dosad, bila vrlo, vrlo čista barem s tog aspekta.

Pa ipak, procjene koje su se pojavile proteklih mjeseci govore da su Obame nakon odlaska iz Washingtona zajednički raspolagali s više od dvadeset milijuna dolara, odnosno procjenjivalo se da pojedinačno raspolažu s otprilike jednakim iznosima koji su viši od deset milijuna dolara.

Odakle ipak potječu ti impresivni iznosi?

Još i prije nego što se aktivno počeo baviti politikom, Barack Obama je radio kao pravnik i držao neke druge funkcije koje su mu donosile dodatnu zaradu. Između ostalog tu je bila i profesorska pozicija na sveučilištu u Chicagu gdje je predavao ustavno pravo, a dio prihoda dobivao je i kroz tantijeme na objavljene knjige. Početkom 2005. godine Barack je izabran na senatorsku poziciju u američkoj saveznoj državi Illinois i tu je počeo njegov nagli politički uspon. Njegovi prihodi od knjiga naglo su porasli s njegovom popularnošću.

Prije nego što su 2009. godine preselili u Bijelu kuću u Washingtonu sličnu, uspješnu, pravničku karijeru imala je i Michelle Obama, a zaradu koju je ostvarivala u toj profesiji podebljali su i prihodi od tri knjige kojima je autorica. Procjenjuje se da su njih oboje od 2000. do 2004. godišnje zarađivali manje od 300 000 dolara da bi im prosječna zarada u iduće četiri godine naglo skočila na 2,4 milijuna dolara. I to sve prije nego što je Barack postao predsjednik.

Prije nego što je preuzeo predsjedničku poziciju Barack Obama je obnovio svoje ugovore s izdavačima i tu se može tražiti odgovor na pitanje kako su Obame iz Bijele kuće otišli s više od dvadeset milijuna dolara na računima. Prema procjenama koje je objavio magazin Forbes, čak tri četvrtine od tog iznosa bili su prihodi od objavljenih knjiga koji su rasli paralelno s rastom Barackove popularnosti. U osam godina od predsjedničke plaće Barack je sigurno mogao sa strane staviti i još barem milijun ili dva, a ako se u to uklope i prihodi od same imovine, dakle od štednje, poprilično je jasno koji su izvori novca kojim su si Michelle i Barack mogli priuštiti skupu kuću.

No, što dalje? Krenimo od osnovnoga. Kao bivši predsjednik Barack Obama ima pravo na mirovinu u iznosu koji odgovara plaći viših političkih dužnosnika u američkoj administraciji, a to trenutno iznosi nešto više od 200 000 dolara godišnje. Ako se uzme u obzir da američka država pokriva i dio ostalih troškova za svoje bivše predsjednike, i sama mirovina je dovoljna za sasvim lagodan i ugodan život.

Spomenuta mirovina ipak je samo kikiriki odluče li se Obame u potpunosti unovčiti priliku koja im se pružila s postpredsjedničkim statusom. A prema onome što je dosad objavljeno, barem dio te šanse svakako će iskoristiti. Američki predsjednici počeli su dobivati mirovinu tek nakon što je 1958. donesen zakon koji je svoju podlogu imao u činjenici da je predsjedniku Harryju Trumanu (1945. – 1953.) nakon odlaska iz Bijele kuće jedini prihod bila mjesečna vojna mirovina od 112,56 dolara. Truman i ostali predsjednici nakon njega odbijali su komercijalizirati svoj status smatrajući da se time prlja institucija američkog predsjednika zbog čega su američki parlamentarci odlučili uvesti predsjedničke mirovine.

Stvari se počinju bitno mijenjati krajem sedamdesetih s Geraldom Fordom koji se na predsjedničku poziciju uzdigao s potpredsjedničke nakon što je Richard Nixon dao ostavku. Ford je bio prvi koji je načeo zlatnu bonanzu svih predsjednika koji su uslijedili nakon njega: održavanje govora. Naknade za te govore uglavnom se kreću od nekoliko desetaka tisuća, pa čak i do milijun dolara koliko je navodno za jedan svoj govor dobio legendarni Ronald Reagan.

Koliko govori i predavanja mogu biti dobar izvor prihoda dovoljno pokazuje činjenica da su Clintoni, koji su iz Bijele kuće izašli opterećeni dugovima, od 2001. do 2015. godine zaradili više od 240 milijuna dolara. Od toga je najmanje 150 mil. dolara došlo od raznih gostovanja, odnosno održavanja govora i predavanja.

Ako se uzme u obzir da čak i George W. Bush, koji je postao poznat i po svojim, ostat ćemo politički korektni, nevoljama prilikom usmenog izražavanja, zarađuje između 100 i 175 tisuća dolara po jednom govoru, onda je jasno da Barack Obama svakako može naplatiti visoku cijenu za one koji žele slušati njegovo mišljenje o određenoj temi. Prema informacijama koje su objavljene u medijima prije dva mjeseca Obama bi tako za pojavljivanje na konferenciji o zdravstvu koja će se održati u rujnu od investicijsko-brokerske kompanije Cantor Fitzgerald trebao dobiti 400 000 dolara.

Izdašne naknade od održavanja govora nisu ograničene na Baracka Obamu. Prema onome što je dosad objavljeno u medijima Michelle može dobiti i 200 000 dolara za jedno predavanje, odnosno govor. Iznos je impresivan, a velikim dijelom je rezultat činjenice da je Michelle Obama kao supruga američkog predsjednika u znatnoj mjeri raskinula s tradicionalnim poimanjem te pozicije. Iako iznimno aktivna u raznim društvenim pitanjima, poput zdravlja, obrazovanja i ljudskih prava kao i dobar dio njenih prethodnica, Michelle Obama postala je, na tragu glumaca ili drugih slavnih osoba, i nekom vrstom zvijezde u medijima.

Usprkos relativno lakoj zaradi kroz predavanja i gostovanja, čini se da bi se i Michelle i Barack mogli malo više prikloniti pismenom izražavanju koje im je i dosad bilo vrlo izdašan izvor prihoda. Nedugo nakon što je Obama napustio Bijelu kuću pojavila se informacija da su Michelle i Barack zajednički s izdavačkom kućom Penguin Random House sklopili ugovor u iznosu većem od 60 milijuna dolara za biografske knjige i memoare vezane uz razdoblje koje su proveli u Washingtonu. Slične izdavačke pothvate imali su i ostali američki predsjednici nakon što su završili mandate, no niti jedan dosad se ne može pohvaliti s tako atraktivnim ugovorima.

Nagađanja oko budućih prihoda Baracka i Michlle Obame koja su se pojavila u medijima proteklih mjeseci nisu usko vezana samo uz političku pozadinu. Tako su se pojavile informacije da je Barack iskazao interes da kroz fondove poduzetničkog kapitala sudjeluje u financiranju mladih i novih kompanija. Uz to, uvijek postoji mogućnost da se vrati predavanju na sveučilištu. Pojedini mediji su čak nagađali da bi se Obama u budućnosti mogao naći na mjestu vlasnika nekog sportskog kluba, konkretno Chicago Bullsa, jer je poznata njegova strast za košarkom.

Svi ovi izvori financiranja ukazuju na jedno. Odluče li Obame u budućnosti i dalje ljetovati na ekskluzivnim i bogataškim destinacijama, sigurno neće biti potrebno da ih tamo pozivaju njihovi prijatelji iz visokog društva, nego će si bez problema to moći priuštiti i sami. Iako, kad već imate prijatelje milijardere i ako su oni uporni u tome da vas ugoste na njihovom vlastitom otoku, možda ne treba baš nužno odbiti taj poziv. Čisto iz pristojnosti.