Zaštita ličkog krumpira objavljena je i u Službenom listu Europske unije, a time je Hrvatska, pored krčkog pršuta, ekstra djevičanskog maslinovog ulja Cres, neretvanske mandarine, ogulinskog kiselog zelja/ ogulinskog kiselog kupusa i baranjskog kulena dobila još jednu oznaku čiji je naziv registriran i zaštićen na zajedničkom tržištu EU-a.

Proces zaštite naziva lički krumpir započeo je u srpnju 2011, kada je Udruga proizvođača ličkog krumpira podnijela Ministarstvu poljoprivrede zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla.

Ministarstvo poljoprivrede je u studenom 2011. donijelo Rješenje o registraciji oznake zemljopisnog podrijetla, čime je naziv lički krumpir postao zaštićen u Republici Hrvatskoj, dok je u lipnju prošle godine resorno ministarstvo uputilo Europskoj komisiji zahtjev za registraciju naziva zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla za lički krumpir na razini Europske unije. Nakon procedure na europskoj razini naziv lički krumpir upisan je u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.

Valja napomenuti da proizvodnja ličkog krumpira obuhvaća zemljopisno područje Like, a za njegovu proizvodnju koristi se sjemenski krumpir sorti Desire, Bintje ili Viktorija te druge sorte sličnih karakteristika, čiji sadržaj suhe tvari iznosi minimalno 19 posto.

Krumpir iz Like ima glatku do hrapavu ljusku, pokožica je žute do smeđe ili crvenkaste boje, a boja mesa gomolja je svijetlobijele do žute boje. Veličina gomolja je minimalno 35 milimetara te je duguljasto-ovalnog oblika. Okus tog krumpira je specifičan, brašnast odnosno prhak, upravo zbog većeg postotka suhe tvari, što je zbog specifične klime područja Like još izraženije te čini lički krumpir posebnim u odnosu na krumpir proizveden u drugim područjima. Stanovnici Like iskoristili su povoljne prirodne uvjete za uzgoj ličkog krumpira, koji na tom području ima dugu tradiciju, a postao je i glavna prehrambena namirnica koja je zamjenjivala kruh.