Gradsko vijeće Los Angelesa u srijedu je donijelo jednoglasnu odluku kojom će se ograničiti visina naknade koju smiju naplatiti platforme preko kojih se naručuje dostava hrane na području tog grada. Vijećnici kalifornijskog metropolisa naložili su gradskim pravnicima da pripreme zakon koji će to regulirati, a svojom su se odlukom priključili rastućem nizu velikih američkih gradova koji su već ranije donijeli slične odluke.

Washington, San Francisco, Seattle, New York i Cleveland samo su neki od gradova koji su već ograničili naknade ili u kojima je taj proces u tijeku, a naknadu za dostavu najčešće ograničavaju na 15 posto cijene koju obrok ima u restoranu. Neki gradovi dozvoljavaju dodatnih pet posto za tehnološke usluge, poput kartičnih transakcija ili pozicioniranja reklama unutar aplikacija.

Val ovakvih odluka zakotrljao se mjerama kojima se u Sjedinjenim Američkim Državama pokušava suzbiti širenje koronavirusa. Nadležnost za donošenje mjera leži u rukama lokalnih vlasti, no kao i u velikom dijelu ostatka svijeta, one uključuju preporuke socijalne distanciranosti, kao i zabrane rada onim biznisima što se temelje na okupljanju ljudi. U tu grupu spadaju i restorani koji su posljednjih tjedana prisiljeni koristiti dostavu kako bi doprli do gostiju, a takvu su situaciju, izgleda, iskoristile dostavljačke platforme nabijajući naknade za svoje usluge.

Prema dostupnim brojkama, naknada koju najčešće naplaćuju popularne aplikacije uobičajeno iznosi između 20 i 40 posto cijene obroka u samom restoranu. Uz dostavu, one često sadrže druge troškove, poput doplata za reklamu, za preuzimanje narudžbe, za izvršenje narudžbe i druge maštovite kategorije kojima se pokušava dodatno zaraditi. U Chicagu su i tome pokušali stati na kraj te je tamošnje gradsko vijeće donijelo odluku da takvi troškovi moraju biti transparentnije navedeni na računima kako bi bilo jasnije koliko u konačnici od ukupno plaćene usluge dobivaju restorani.

Koliko je situacija problematična, govori i informacija o tome da su prošlog mjeseca tri restorana u New Yorku pokrenula zajedničku tužbu optužujući četiri najveće dostavljačke platforme za zloupotrebu dominantne pozicije na tržištu, a koja je rezultirala prekomjernim naknadama i onemogućila pravednu tržišnu borbu među restoranima. U New Yorku su i prije pandemije razmatrali ograničavanje naknada, no aktualna situacija donijela je potrebni poticaj da se namjera i provede.

Odluke o ograničavanju naknada koje donose gradska vijeća zasad su uglavnom ograničenog trajanja – većinom je to 90 dana od proglašenja prestanka izvanredne situacije, no postoje određene ideje da se takve odredbe primjenjuju i dulje. U New Yorku su već naveli da razmišljaju o stalnom uvođenju takvih ograničenja.

Američkim dostavljačkim tržištem dominiraju četiri velike platforme: Grubhub, Doordash, Uber Eats i Postmates. Predstavnici tih kompanija već su izrazili nezadovoljstvo uvođenjem odluka kojima se ograničavaju iznosi što ih smiju naplatiti. U Grubhubu tvrde da će se tako smanjiti zarada i mogućnosti zaposlenja njihovih dobavljača te smatraju da su odredbe nezakonite i da će u konačnici izazvati neželjene efekte. 'Bilo kakva proizvoljna ograničenja – bez obzira na njihovo trajanje – smanjit će broj narudžbi od lokalnih restorana, povećati troškove za male poduzetnike i povisiti cijene za potrošače', tvrde u Grubhubu. 'Dostavljači će imati manje prilike za posao i nižu zaradu', dodaju.

Grubhub se sa svojim konkurentima nalazi u nezavidnoj poziciji. S jedne strane, činjenica da su građani na neki način primorani koristiti njihove usluge ide im na ruku. S druge strane, i oni su svjesni toga da im nekontrolirano nabijanje cijena neće pomoći u duljem roku. No problem dostavljačkih platformi je puno širi i sličan je svim drugim tvrtkama koje su u posljednjih desetak godina odlučile pružiti slične usluge preko aplikacija na mobitelima.

Poslovni model koji slijede takve tvrtke, a na našim prostorima poznatiji primjeri su Glovo i Wolt, uključuje brzo širenje usluge s namjerom zauzimanja što većeg dijela tržišnog kolača. Takva strategija znači i inicijalno vrlo visoke troškove koji se ne mogu pokriti prihodima, zbog čega većina njih neko vrijeme posluje s gubicima kako bi, kad konkurencija konačno odustane, podigla cijene ili ponudila dodatne skuplje usluge.

Novcem koji su prikupile od investitora takve tvrtke mogu poslovati neko vrijeme, no ne i neograničeno. Ograničavanje naknada koje mogu naplatiti sada će im pogoršati ionako sumnjivu profitabilnost. O stanju na tom tržištu možda najbolje govori primjer velikog Amazona - također se okušao u usluzi dostave hrane, no od toga je odustao još lani.

Nije lako ni vlasnicima restorana. U normalnim vremenima, kad im dostava čini tek manji dio poslovanja, oni mogu izdržati i više relativne troškove koje za svoje usluge naplaćuju dostavljači. No sada je situacija drukčija i jedini, kakvi-takvi, prihodi stižu im od dostave. Dobar dio njih glasno kritizira visoke naknade, no nekima su takve platforme jedino rješenje jer nemaju organizirane vlastite dostavljačke lance.

Vlasnici restorana tako su počeli sve češće svoje goste pozivati da obroke naručuju izravno od njih, a ne preko drugih aplikacija, i da hranu preuzimaju na licu mjesta. Neki su čak odlučili u pakete koje pripremaju za dostavu stavljati poruke kojima goste upozoravaju koliko malo na kraju dobiju od cijene koju ovi plate dostavljačkoj platformi i pozivaju ih da se obrate izravno restoranima.

Sa svoje strane dostavljači su od početka epidemije pokazali ponešto razumijevanja umanjujući neke od naknada ili odgađajući njihovu naplatu svjesni da previsoke naknade ugrožavaju i poslovanje samih restorana te da ako propadnu restorani, onda nema ni dostava. No vlasnici restorana kažu da to nije dovoljno, a čini se da su ih čule i gradske vlasti.

Odluke o ograničavanju visina naknada za dostavljače u ovom se trenutku čine kao jasan znak borbe za potrošače, no kako to obično biva, tek će njihova dulja primjena pokazati jesu li stvarni efekti pozitivni ili će, poput dostave, skrivati i neke druge troškove.