Ta vremena su još od 2009. godine za nama pa se i ovaj 24. Zagrebački sajam nautike od 18. do 22. veljače održao u daleko manje luksuznom i glamuroznom ozračju, kojim se ovakvi događaji, pogotovo oni iz autoindustrije, vole okititi. Ovogodišnja Nautika okupila je stotinjak izlagača, broj posjetitelja tijekom pet dana je varirao: u srijedu su paviljoni zjapili prazni, vikendom je gužva očekivano bila najveća, a slobodna procjena govori da bi se ukupan broj mogao kretati od 20.000 do 25.000. Opći dojam nešto je bolji nego prošle godine, ali je opće ozračje i dalje korizmeno. Luksuznih jahti, kapitalaca po dužini stopa i performansama čija cijena se penje do milijuna eura, nema, a najviše se trguje – nautičkim srdelicama, što nipošto nije pejorativna odrednica.

Riječ je o brodovima manjih gabarita i cjenovnih razreda, u čemu je u Zagrebu, osim strane konfekcije, na izboru bila i cijela flota domaćih malih brodograditelja. U nešto luksuznijoj varijanti zapaženi su brodovi iz škvera Grgić (Mirakul 40 i 30), potom Pičuljan 980, čije se cijene kreću od 90.000 do 250.000 eura. Oni koji od brzine ne mogu pobjeći ni na godišnjem odmoru, zastajali su kraj glisera proizvedenog u austrijskom škveru Frauscher, model Phantom 858 (cijena oko 200.000 eura). Ljubitelji obiteljskih đita zastajali su kraj Nautike 600, a najviše se trgovine ipak obavilo kraj štandova s brodicama (od kajaka preko gumenjaka do pasarica) za prvi izlazak na more te nautičkom opremom i galanterijom. O plovidbi Hrvati i dalje sanjaju, strastveno pričaju, ali pri kupovini brodova daleko su realniji i pragmatičniji.

Hrvatski nautički trendovi ne odstupaju od europskih. Velikog rasta tu nema, ali nema ni pada, pokazao je po svemu mjerodavni nedavni sajam Boot u Dusseldorfu. Pomaci u nautici su mali jer je takav i izlazak iz krize. Možda je negdje, kao u Americi, financijska kriza riješena, ali socijalna kriza je ostala. Banke koje su je izazvale nisu platile danak, a nautičari nemaju samopouzdanja da bezbrižno troše novac. Takvo je stanje svugdje pa i na Zagrebačkom sajmu nautike. Tu se ne ugovaraju i ne kupuju kapitalci, ali sajam je uspješan jer funkcionira kao prvi ovogodišnji susret ljudi u nautičkom biznisu. On je i testiranje pulsa najvećeg hrvatskog nautičkog tržišta, što Zagreb svakako jest. Biograd ima sigurno više brodova i jarbola, Split je bolja i glamuroznija pozornica, ali Zagreb je i važan, kaže Marko Knežević, zastupnik Hallberg Rassyja, prestižnog švedskog škvera čije jedrilice na moru imaju status sličan onome što ga na cestama ima Roll Royce. Hallberg Rassy zanimljiv je i zato što je taj škver preživio krizu i ostao u vlasništvu brodograditelja, a nije se utopio prodavajući ili prepuštajući vlasnički portfelj fondovima i bankarima, što je, po Kneževiću, glavna odrednica proizvodnje i prodaje brodova.

'Opći trend u svjetskoj proizvodnji brodova za razonodu je snižavanje cijena, tzv. price damping. Velika brodogradilišta u jurenju za profitom ruše cijenu brodova, ali i kvalitetu, jer je nemoguće izgraditi veći, kvalitetniji, a istodobno jeftiniji brod. S takvim škverovima, kakva je primjerice Bavaria, brandovi iz regije poput solinske Salone, slovenskog Elana ili škvera braće Jakopin, teško se mogu natjecati jer ne mogu držati nametnutu nisku cijenu i uvjeriti kupca da je kvaliteta njihovih brodova bolja.

'Ne funkcionira više ni kupovina brodova i pokrivanje njihova financiranja davanjem tih plovila u čarter. Istina, hrvatski čarter i Jadran kao destinacija su na glasu, ali tržište je prezasićeno, a brod u čarteru jako gubi na cijeni. Prije je za isplaćivanje ulaganja u brod trebalo šest godina, sad treba osam i više, a onda ga se prodaje za nisku cijenu', kaže Knežević, zaključujući da se pasionirani ljubitelji plovidbe u ovom trenutku radije odlučuju na polovni ili manji, ali vlasnički brod – u smislu da ga se ne daje u čarter.

'Kupci brodova koje ja zastupam su liječnici, odvjetnici, inženjeri, vlasnici tvrtki, u pravilu ljudi koji su obavili 'neke važne životne dužnosti' i koji znaju što je plovidba. Neki su
imali brodove u čarteru i razočarali se jer to više nije biznis, neki su prodali apartman i kuće na moru i žele ploviti po Jadranu i Mediteranu, u akvatorijima Grčke i Turske. No ono što njih zanima nije luksuzna jedrilica, brod od, primjerice, 50 stopa. Takav brod, kad je novi, može dosegnuti i milijun eura. Traže se manji ali kvalitetni brodovi, a tu se može postići iznenađujuće dobra cijena, primjerice, polovni HR od 36 stopa stoji 150.000, takav novi brod 250.000 eura. Upravo sam jednom Zagrepčaninu prodao brod HR 29 stopa iz 1986. god za 25.000 eura. To je jedriličarski konzervativnija varijanta, ali u Zagrebu je moguće naći i zanimljiva sportska rješenja, koja ne dolaze iz velikog biznisa nego, rekao bih, iz srca mornara.

S Kneževićem se slaže i Vedran Rožić, iskusni skiper i djelatnik u nautici.

'U Zagrebu se ove godine neće prodati brod duži od 10 metara, ali no što se nudi u tim malim gabaritima nipošto nije manje zanimljivo. Škverovi Pičuljan, Terra Nauta, Grgić… imaju zanimljive, za domaće prilike nešto luksuznije brodove. Ono što mene posebno veseli je inicijativa trojice mladih zanesenjaka Joška Jeličića te Marina i Jadrana Lukasa. Oni su na sajmu izložili jedrilicu I 550 koju su kao neku vrst prototipa rađenog na temelju australskog projekta, ponudili želeći potaknuti razvijanje nove jedriličarske klase. Kad se sve sabere, troškovi gradnje broda s jedrima popeli su se do 8000 eura.

'Riječ je o brodu koji je praktički izgrađen u garaži od šperploče koja je kasnije plastificirana i koji je izrazito sportski, ali može poslužiti i kao idealni brod za jednodnevne jedriličarske izlete. On ne nudi komfor, traži znalce plovidbe i nadam se da će pokrenuti novi trend samogradnje kod nas. Valja reći da ovo nije brod koji se nudi na prodaju, nego brod koji se nudi kao izazov. Ovakvi projekti vraćaju užitak plovidbi kakav je nemoguće doživjeti u klasičnoj čarteraškoj verziji krevetima nakrcane jedrilice od 50 stopa', kaže Rožić. Marin Lukas, jedan od kreatora I 550, kaže kako im nije namjera pokrenuti osobnu proizvodnju, nego potaknuti istomišljenike da se sami upuste u ovakav tip gradnje u nadi da će na taj način pokrenuti novi tip 'regatavanja' na Jadranu.
No to nipošto ne znači kako je u Hrvatskoj čarteru odzvonilo.

'To možda nije biznis kao nekad, ali ako se stalno promišljaju novi sadržaji, nudi pristojan broj gostiju', kaže Zoran Pelikan, vlasnik jedne od vodećih domaćih čarter agencija, znakovitoj po tome što proda otprilike isti broj plovidbenih dana na moru Hrvatima koliko i strancima. Ako je strance očarao Jadran, koja je formula za Hrvate? 'Prije svega koncept vikend čartera, potom specijalni programi za pasionirane jedriličare i novi koncept izleta koji se pokazao pun pogodak', zaključuje Pelikan. U tom smislu latinska 'Navigare necesse' s početka teksta i ove godine vrijedi uz malu, ali znakovitu preinaku: Preživjeti se mora, onda se može i zaploviti. Strastveno i po mogućnosti jeftino.