Zašto je priroda omogućila muškom rodu da može pišati stojeći? Jasno. Kad bi morali sjesti, pitanje je bi li im se više dalo ustati. I eto, već smo nabrojali dvije prednosti muškaraca kada zatvore za sobom vrata WC-a. Prvo, mogu zalijevati školjku s nogu, drugo, kada sjednu, nitko ih ne pita zašto ne izlaze pola sata. Treba prelistati sve te žene, aute, kataloge bijele tehnike i svinjskih rebrica na akciji. No ima toga još
Stojim, dakle pišam
Vjerojatno ćemo do konca svijeta raspravljati o tome je li penis izvanjštena vagina ili je vagina udubljeni penis i tko je kome na čemu zavidan, no jednu raspravu možemo zaključiti ovdje i sada. Tragično, ali istinito: žene nikad neće moći ispisati svoje žute inicijale na svježe napadalom snijegu niti će ikada moći provjeriti nevjerojatna balistička svojstva svog mokraćovoda. Zašto muškarci imaju prirodnu potrebu za kontrolom, dominacijom i vođenjem glavne riječi? Naravno, zato što neke stvari već vjekovima drže u svojim rukama i navode ih po slobodnom nahođenju.
Brada i brkovi
Još jedna senzacionalna prednost muškog roda je da mogu pustiti stanično tkivo da se razvija po vlastitoj inerciji. Za razliku od žena koje tijelo konstanto drže pod stegom i strogim nadzorom da ne bi slučajno ispalo iz konvencija ljepote i seksipila koje god već povijesne etape, tipovima svaka varijanta lijenosti ili truda oko izgleda može dobro stajati. Bilo da puštaju bradu i brkove, bilo da se briju, bilo da se šišaju na nulericu, bilo da puštaju čupu... Sva sredstva su dopuštena.
Nema tete iz Amerike
Jednostavna i lijena, tjelesa muškog roda oslobođena su malog milijuna procesa nužnih za produžetak vrste, od kojih je vjerojatno najbolniji onaj u kojem se žene periodički svijaju, jauču, histeriziraju i proklinju kletu sudbu što im je dodijelila reproduktivne organe koji ne mogu biti tri sekunde na miru i bez nadzora. Zapravo se čudimo zašto muškarci nisu jednostanična bića. S obzirom na količinu funkcija koje biološki imaju, sve bi sasvim komotno stalo u jednu citoplazmu.
Govore što misle
Luksuz muškog mozga je i u tome što nema neku pretjeranu svijest o kontekstima, situacijama i konzekvencama riječi, pa jezik lupeta što god da se pomoli u nakupini ganglija zaduženih za misaonu obradu stvarnosti. Zato su muške laži tako bolno prozirne, a muška istina još bolnije redovito promašuje temu. Lupiti i ostati živ je gušt o kojem slabiji spol nikada ništa neće saznati.
Sve je u vidnom polju
Totalno slijedeći lijenost muške konstitucije gdje je sve složeno da troši što je moguće manje energije, a da istodobno preživi barem do trenutka dok mu ne stasa potomstvo, dolazimo do sljedećeg zaključka – muškarci shvaćaju očima. Sva druga osjetila zahtijevaju daleko veći napor razumijevanja, no kada je nešto nacrtano – to je to. Gledali bi oni svašta, i onda opet malo gledali. Pa se približili, pa malo još anatomski i mikroskopski zurili. Pa iz svih kutova, u svim varijacijama i tako to.
Ima mjesta u ormaru
Tipovi se mogu sasvim solidno provući kroz život s dva para hlača, dvije košulje i deset deka donjeg rublja. Za razliku od žena koje svi istovremeno žele spicanjene i gole, uređene i prirodne, elegantne i divlje u nemogućoj misiji da glume u isti mah časne sestre, fatalne đavolčiće, mame, ljubavnice, sestre, šefice i sluškinje... Uglavnom, da budu sve u svakom trenutku i u svim kombinacijama odjevenosti i razodjevenosti.
Ima mjesta u kupaonici
Baš kao što će ih par bezličnih krpica cjeloživotno obući, tako će ih oprati i urediti stvari koje stanu u gornji džep košulje. Jedan dezić, četkica za zube, gel za tuširanje koji je istovremeno i šampon i eventualno set za brijanje ako su se baš napenalili izgubiti par dodatnih kalorija držeći britvicu u rukama. Za muškarce je dovoljno da ne smrde. Za žene tek tada počinje čitav niz brutalnih očekivanja.
Ne treba puno za sreću
Dok će ženama pregorjeti sva živčana vlakna i izguliti se sve kreditne kartice u potrazi za srećom, muški rod potrebe za smislom rješava jednostavnim i lako dostupnim igračkama. Jest da su nekad malo skuplje, ali nema tu nekog grozničavog preispitivanja u stilu 'je li to to'. Metafizički rečeno, kod slabijeg spola želja je raspršena i nije lako pohvatati sve te točkice i ne ostati u debelom minusu i s osjećajem da još uvijek nešto nedostaje. Muškarac uglavnom hvata tek jednu točkicu u danom segmentu vremena – bilo da je riječ o novom autu, mobitelu, paru zvučnika ili bradavica. OK, to su već dvije točkice.
Glupost je slatka
Idealni detalj muške egzistencije je činjenica da se svaki muškić rađa s pišom i dozvolom da bude idiot. Glupost jačeg spola često se tretira s majčinskom simpatijom, a ne nedostaje ni bogomdanih žena kojima je to drito slatko. Sve to malo smrdi na evolucijsku urotu ne bi li se muškarce zadržalo u infantilnom stadiju svijesti jerbo je nevjerojatno lako iz pozadine potezati končiće muškog tijela i uma, samo ako su strateški pametno postavljeni.
Troše manje glasova
Čini se neznatnim, ali hrvatski jezik ide potpuno na ruku muškoj cerebralnoj lijenosti. Počinje već sa zamjenicama on/ona, ne bi li se nastavilo u svakoj glagolskoj ili imeničkoj tvorbi. Frajerima je potrebno manje energije da se izraze jer je muški rod riječi kraći, što nas dovodi na pomisao da bi netko trebao izbrojati koliko žena tijekom života izgovori više glasova ne bi li izrekla istu stvar kao i muškarac. I onda se još usudimo prigovarati da previše pričaju.
