Brojanje stepenica
Postoje brojevi i postoje stepenice. Ima li boljeg povoda da ih počnemo svugdje i u svakoj prilici brojati? Svašta naučimo u životu, od godine Seljačke bune i cijene premijerova Rolexa, pa do toga koliko ima stepenica između prizemlja i tetkina stana na trećem katu. Ljudima s erotskom potrebom brojanja stepenica službeno zabranjujemo slušanje hita Zeppelina 'Stairway to heaven'. Čisto da im ne eksplodira glava.

Matematika automobilskih tablica
Brojači stepenica su ipak predškolski šmrkavci u usporedbi s matematičarima registarskih oznaka. Nema te automobilske tablice koju u prolazu ulicom ne zbroje, podijele, kvadriraju i počupaju joj sedamnaesti korijen. Trebao bi ih netko okupiti u volontersku udrugu čuvara parkirališta i uštedjeti na gradskom budžetu. Ili ih uposliti da vam za deset kuna izračunaju logaritam prednje i arkus tangens zadnje tablice što biste potom dobili uokvireno i s posvetom.

Identične kvačice
Emisije ugljičnog dioksida, prenapučenost, ekonomska recesija, otapanje ledenjaka i... što nedostaje? Znamo, vješanje komada odjeće dvjema raznobojnim kvačicama. Hrpetina ljudi svakodnevno odgađa smak svijeta time što jednostavno mora objesiti gaće identičnim štipaljkama. Hvala im. Onima pak koji se ne mogu kontrolirati savjetujemo za početak terapijsko spremanje veša po boji, veličini, datumu zadnjeg pranja ili nekom drugom apokaliptičnom kriteriju.

Noge na zidu
Dobra književnost idealno se konzumira s bijelim tabanima. Naime, slinjenje stranica u ležećem položaju s nogama na zidu nešto je što bi pod hitno trebalo uvesti kao vježbe na studije književnosti, jer kao što će mnogi potvrditi – drukčije ne ide. Ima tu mnogo značenja – od poboljšane cirkulacije i masaže stopala, do simboličkog otpora prema nenačitanosti koja, kako smo imali nedavno priliku saznati, hara Hrvatskom u priličnom postotku.

Gužva na tanjuru
Zadnju i nesalomljivu barikadu rasizma za mnoge, čini se, predstavlja tanjur. Neka crni Obama sjedi u Bijeloj kući, neka se faćkaju Indijanci i japanske školarke, ali slučajni dodir cikle i pirea ili potapanje pečenog mesa u varivu ne dolazi u obzir. Spremni smo progutati i psa s maslom i putar s glave, ali očekujemo elementarnu pristojnost od graška, salate, mesa i krumpira da ne zadiru jedno drugom u teritorij. Podijeli pa vladaj, mnogima je sine qua non sretno svršenog obroka.

WC edukacija
Čekajući svoje debelo crijevo da progovori, mnogi građani Hrvatske angažiraju se u onome što se danas voli nazivati 'cjeloživotnim školovanjem'. Tako čitaju sastav praška za rublje ili laka za kosu, snifaju okolne deziće i šampone, rješavaju sudoku ili dubokoumno listaju katalog motokultivatora, zimskih čarapa i krovnih prozora. Nakon toga, obogaćeni znanjem i osiromašeni za ostatke iz prethodnog odlomka, ostavljaju smrdljivu školu za neki novi slučaj nužde.

Fetiš šalice
Već je J. J. Rousseau tvrdio da je sve društveno zlo začeto u trenutku kada je prvi zemljoradnik zakucao kolce u zemlju, ogradio je i rekao 'to je moje'. No tamo gdje je davno dobri divljak sadio kelj, mi danas srčemo kavu. Fetiš 'moje šalice' mnogima pruža onaj neuhvatljivi užitak X, uspostavlja tajnu vezu između posvojene keramike i usne šupljine, koji od kave čini Kavu, a od šalice Šalicu. Ne pretjerujte s mističnom imovinom, ponestat će nam velikih slova.

Listanje od kraja
Zbog nekog nerazumljivog razloga, listanje novina za mnoge počinje gdje sve završava tj. od kraja. Potiho se valjda nadaju da će po kratkom postupku saznati, baš kao u lošim krimićima, što se ustvari dogodilo. Kako između naslova o trećoj sisi Britney Spears i razgolićenoj studentici astrofizike iz Budimpešte to nisu saznali, listaju prema početku. Ništa, pa ništa. Na kraju završe na prvim stranicama gdje ne samo da se ništa suvislo nije dogodilo, nego nije ni reklo.

Upaljeni televizor
Zapravo uopće nije jasno po čemu bi to Big Brother kultura trebala biti zastrašujuća. U anonimnosti slijepe svakodnevice ljudi zapravo žude da ih netko gleda. Ako nitko drugi, a ono barem televizijski ekran. Rutina se sastoji u tome da dođete doma, skinete cipele i, dakako, upalite TV. Potom se krenete tuširati i kemijati večeru dok nečujni Šprajc govori dnevnik oči u oči s vašim cvjetnim aranžmanom, oguljenim radijatorskim cijevima i izvrnutim čarapama na fotelji. Kakve suspenzije. Tko ga sve gleda, čovjek je zaslužio beneficirani radni staž.

Napolitanke i Jaffa
Ne možete jednostavno uzeti napolitanku i barbarski je odgristi napola ili, ne daj Bože, čitavu strpati u usta. Minimum civiliziranog ophođenja zahtijeva da ih jedete ploškicu po ploškicu. Pored toga, pravi znalci će prije svakog sljedećeg odvajanja donjim zubima sastrugati čokoladu. Isto i za kekse Jaffa. Prvo se lagano izgricka biskvit, izliže se čokoladni preljev i na kraju poentirate čistom ekstazom - cuclanjem želea od naranče. Proizvođaču sugeriramo novo ime uz pripadajući slogan: 'Mala škola oralnog seksa uz pomoć jaffafala keksa.'