Zbrajanje štiha
Dežurni pametnjakovići moraju pod svaku cijenu prvi zbrojit karte u štihu, a onda će se velikodušno ponuditi da zbroje i štih nekog drugog ili, u najmanju ruku, pratit će vas budno pazeći da negdje pogriješite te vas mogu slavodobitno ispraviti. Pri pogledu na papir s rezultatima, svako malo će napamet zbrajati bodove ekipa te govoriti koliko kome treba za pobjedu, koliko tko zaostaje od koga i koja je šansa za potres u Tunguziji ako sljedeću kartu bacite pod kutem od 45 stupnjeva i brzinom od 13,4 km/h.

Nadglasavanje s TV kvizovima
Osim što će vam zagorčati i ono malo kartaškog gušta, dežurni pametnjakovići su vjerojatno najgori mogući izbor za kolektivno gledanje TV kvizova. U maničnoj želji da lupe odgovor prije nego što je voditelj uopće postavio pitanje, ili da divljaju ako natjecatelj u studiju nešto oklijeva, ti će tipovi s hipertrofiranim mozgovima pretvoriti gledanje kviza u čekane da kviz završi. Ako jednog dana zarade ikakvu lovu na igrama znanja, slobodno ih tražite postotak za pretrpljene traume.

Potpisivanje s titulom
Postoje ljudi koji čitav svoj život ulože u prefiks svoga imena. Pričamo o dva do najviše pet slova. Neko dr. ili dr. sci., štogod. Praktički im u njih stane sav identitet, pa se na taj način potpisuju od vrata, zvonca, računa od kreditnih kartica, sve do nadgrobnih spomenika. Koliko im je to bitno, čisto čudi da se uopće trse ispisivati svoje ime i prezime u nastavku.

Svi ti znaju IQ
Dežurni pametnjaković živi u konstantnoj potrebi informiranja, korigiranja i edukacije okoline, ali ima jedan podatak koji vam neće propustiti priopćiti sve da ga potrefi totalna amnezija. A to je visina IQ-a. Bio da fura iskaznicu Mense u novčaniku ili je riješio par online kvizova koji su mu izbacili nevjerojatne brojke, znat ćete sve o tome, htjeli ili ne htjeli.

100 opravdanja
Dakle i iritantnom lumenu se može katkada dogoditi da javno pogriješi ili izvali notornu glupost. Užas, grom i pakao. Što sad? Sad naš nadobudni pametnjaković primjenjuje plan B – objašnjenje od pola sata zašto je zapravo bio u pravu premda je faktički bio u krivu. Servirati će vam sto suludih opravdanja za naizgled krivu tezu, bilo da nije dobro čuo, bilo da je nešto povezao na vama neočekivani način, bilo da u 11. dimenziji teorije struna Mt. Everest nema 8848 metara, nego 8484 metara, kako je uvjereno tvrdio.

Diplome u virtrini
Naš intelektualni pacijent će također držati sve svoje diplome na nekom vidljivom mjestu u kući. Najbolje vitrina ili uokvireno na zidu. Magisteriji, doktorati, certifikati, pohvalnice iz osnovnjaka, priznanice od zubara za hrabrost, medalje s olimpijade iz vjeronauka... Sve redom dokazi da je društvo primijetilo njegovu moždanu masu i odalo joj dužnu počast. Čisto šteta što si neće biti u stanju uokviriti i osmrtnicu na kojoj će mase oplakivati njegov moćni um.

Manija citata
Prepotentna demonstracija znanja je zapravo druga riječ za kronični nedostatak samopouzdanja i osjećaja vlastite vrijednosti. Stoga najnormalnije da dežurni pametnjakovići skrivaju taj opus većinom uzaludnih podataka koji im ključa u glavi iza brdetine citata. Forma je uvijek ista: 'Bla bla truć i, kao što je rekao, Dr. Bla – bla truć trkelj.'

Manija imena
Najžešće je kad se sretnu dva podivljala cerebralna egotripera i počnu se šorati s imenima. Heisenberg je rekao..., ali ne, Einstien je mu odgovorio... da, ali što onda s Whiteheadovom tezom... ma ne, trebaš pročitati Russela... da, ali Russel nije čitao Đapićev magisterij... i tako unedogled. Englezi imaju ime za fenomene prepotentnog i brzopoteznog pozivanja na autore, knjige – namedropping. Dropping također ima značenje kakice, tako da slobodno navedenoj ekipi kažite da prestane srat.

Hodaj okolo s debelom knjigom
Da ne ispadne da mi tu sad isključivo blatimo patološki ekstrovertirane pametnjakoviće, evo par savjeta oko još jednog iritantnog detalja što ih krasi - džinovska knjižurirna kao neizostavni modni aksesoar. Dakle, pripazite da knjiga bude dovoljno velika i debela. Da ima ispisan naslov i autora na prednjim koricama te da se djelo generalno smatra teškim štivom. Mislim, može biti i Harry Potter, samo ga onda presvucite u korice od nekakvog uvoda u teoriju skupova. Uzmite kao orijentir da autor i naslov budu čitljivi na udaljenosti od zadnjih do srednjih vrata u tramvaju.

Poštapalice kužiš i jasno
Jedan od bržih i bezbolnijih načina na navučeš mržnju okoline – naravno, najbolji znak da si definitvno superioran – jestda uvedeš par poštapalica. 'Kužiš', 'znaš' i 'kad ti kažem' iza svake druge do treće rečenice efektno će dovesti drugu stranu do ludila. Osim... Osim ako ne nabasaš na škvadru kojoj se 95 posto riječnika svodi na 'kak' se zove' . U tom slučaju pričamo o savršenoj simbiozi dvaju užasa za koje jedino možemo požaliti što se češće ne drže skupa.