Dolazi proljeće, rode savijaju gnijezda, dabrovi slažu brane, susjedova mačka se zalizuje i pohotno vas fiksira, no vaša šupa još uvijek tvrdoglavo dokazuje da živite u godišnjem dobu nepromjenjivog kaosa. Priroda se budi, uređuje i šminka za novu rundu akcije, a mi joj uzvraćamo brdom neispeglanog veša, neisklofanih tepiha i neizribanih pećnica. Sramota. Evo što još mrzite od kućanskih poslova i što ćete drage volje ostaviti za vječno sutra
Pranje prozora
Tko se jednom odvažio na avanturu pranja prozora, počet će neizmjerno cijeniti mutan pogled. Ono što ubrzo shvatite rintajući sa svim živim magičnim sredstvima za čišćenje stakla jest da su mrlje, muse i ostala staklena gamad vanvremenske i totalno imune na magiju. Taman kad iskorijenite jednu, skužite drugu. Na kraju, zadovoljni što ste ih sve posmicali, zatvorite prozor, odmaknete se na par metara, promijenite malo kut gledanja i... iznenađenje! Još jedna, naravno.
Pospremanje šupe
U šupu se stvari ne stavljaju, ali, dakako, uvijek vam ih je dopušteno baciti. U skladu s time, šupa se ne posprema. Bilo bi to kršenje svih načela pravopisa. Svaki bolji jezičar će vam, uz to, objasniti zašto stavljamo lokote na šupu. Ne zato da netko neovlašteno ne uđe. Naprotiv - da brižno uzgajanom neredu ne bi palo na pamet da eksplodira prema van.
Ribanje pećnice
Tragovi božićne purice još iz vremena kad vam je kardinal Kuharić zaželio sve najbolje s malog ekrana možda su vam prirasli srcu, no definitivno su prirasli i stijenkama vaše pećnice. Masni fosili negdašnjih gozbi toliko su se stopili s tvorničkim dizajnom da je nemoguće vidjeti što je originalna boja, a što ostatak pretpotopnog ručka. Zato je najbolje ne dirati pećnicu, a samokažnjavanje žicama za ribanje i otopinama od kojih vam se rastapaju nosnice dok koža na rukama poprima oblike crvenih koraljnih grebena ostavite za neko klinički suicidalno stanje.
Odštopavanje kade
Jedno od pitanja koje od praskozorja civilizacije visi u zraku definitivno je – je li ikome ikada uspjelo odštopati kadu? Voda istječe odvratno sporo, uzimate čuveni štap s gumenim klobukom u nadi da ćete iščupati par zmija iz otvora, ali ništa, pa ništa. Utješite se glancanjem WC školjke i poliranjem pipa. Ako vas je već mimoišla zmijska avantura, uvijek se možete nadati da će vam kroz kanalizaciju isplivati štakor dok sjedite na zahodskoj dasci, što nije nezabilježen slučaj.
Otapanje frižidera
Ovo, pretpostavljamo, postaje sve laške i lakše s obzirom na količinu stvari koje uopće stoje s druge strane vrata. Možda je bolje da pričekamo još par mjeseci ekonomske krize dok ne ostanemo na dvopeku - koji zahvaljujući sastavu vjerojatno odolijeva svim mogućim klimatskim uvjetima - pa da napokon isključimo fižider i neka se onda otapa do mile volje. Ionako ga više nećemo imati razloga paliti, osim ako se baš netko ne žaželi kocke leda za desert.
Vješanje zavjesa
Budisti rade mandale, a mi vješamo zavjese. Potrebna je otprilike ista količina strpljivosti, duhovne spreme, suočavanja s besmislom života i uzaludnošću rada. I tako, dok svježe oprane zavjese stavljate nazad kukicu po kukicu, dok vam krv istječe iz ruku, a očni živci prolaze totalnu histeriju, shvatite zašto upravo niste na Tibetu i godinama ne sastavljate komplicirane minijature od pijeska koje ćete po završetku uništiti. Zato što isti tip neizrecivo bolnog ništavila imate upravo ovdje, na lojtrama, sa sljedećom plastičnom tiplom koju treba gurnuti kroz rupicu u lajsni na stropu. I ne, nema nirvane.
Klofanje
Ljudi klofaju tepihe. Valjda nemaju za usisivač. A možda im se tepih toliko zamjerio da su ga odlučili ispremlatiti na oči cijelog kvarta. Uostalom, zašto ne bi doveli susjedstvo na balkon i pokazali po čemu im mile tabani kada su doma. To je ful zanimljivo. Ako usput razbude neku adolescentsku bitangu koja se usudi spavati u devet ujutro, tim bolje. Uglavnom, društvancu koje se javno mlati sa svojim pokućstvom želimo brz oporavak.
Pranje suđa
Zagoreni lonci, skoreni tanjuri, sasušeni talozi na dnu dugačkih čaša za koje vam treba rektoskopska cijev da biste je oprali... Da nabrojimo par ludo euforičnih trenutaka nad sudoperom. A sve zbog glupe činjenice da sarme, ražnjići, salate od tunjevine i njoki s gorgonzolom ne rastu na drveću i da ih ne možemo brati zubima kao žirafe. Bezveze. Zbog zlobne omaške evolucije, koja je očito totalni antitalent za kuhanje, gastronomski gušti ljudske vrste gorko se naplaćuju deterdžentom i isušenim dlanovima.
Čišćenje dlaka
Svi će vam vlasnici pasa i mačaka priznati da od svog kućnog ljubimca više vole jedino njegove dlake. Bilo na kauču, na tepihu, bilo u juhi, ispod kreveta, na odjeći, samo da se sve dlakavi, da je u busenima, da se ne može usisati, istrljati, iščupati i da se, koliko god ih trijebili, opet sutradan nacrtaju na istom mjestu. Tu nema lijeka. Treba sjesti, upaliti TV, dignuti noge na stol i praviti se zbunjen dok se same ne očiste.
Peglanje
Još nije jasno zašto pegle po dućanima ne dolaze s masnom crnom etiketom 'Peglanje ubija'. Daleko brže, bolnije i sigurnije od bilo kojeg duhana. Dok se još za solidnu količinu pušača može reći da su sasvim lijepo preživjeli rizičnu naviku, naprosto ne postoji ljudska jedinka koja se usudila izjaviti da joj čin peglanja nije oduzeo odmah, nepogovorno i na licu mjesta sat-dva života. Reci 'ne' pegli. Već danas.
