S jedne strane stakla imamo znatiželjnu čimpanzu, a s druge strane ženu s torbicom. Budući da ne može sama otvoriti torbicu, čimpanza gospođi daje vrlo jasne upute što joj je činiti. Gospođa neko vrijeme igra njezinu igru i otvara torbicu, ali kad shvati da neće dobiti ono što želi i saznati sadržaj torbice, čimpanza kao da odmahuje rukom i odustaje.