Nunavik je teritorij na kojem žive Eskimi u Kanadi. Radi se o sjevernoj trećini pokrajine Quebec.

Dvije Eskimke brale su bobice u šumi kad su ugledale visoko dlakavo stvorenje kako se uspinje uz brijeg. Veliko biće povremeno se spuštalo na sve četiri, a ženama se činilo da mu se žuri.

Maggie Cruikshank Qingalik iz Akulivika kaže da su njena prijateljica i ona prvo mislile da se radi samo o još jednom beraču bobica, no onda su primijetile da je ta 'osoba' prekrivena gustom crnom dlakom. Biće se velikom brzinom uspinjalo uz brijeg.

Eskimke smatraju da se nije radilo o ljudskom biću jer je bilo vrlo visoko – između tri i četiri i pol metra. Djevojke su čak na Facebook stavile fotografije navodnih otisaka noge dugačkih nevjerojatnih 40 centimetara.

Žene su u prvi tren bile malo preplašene jer se stvorenje uspinjalo prema njima, no zaključile su da nisu ni u kakvoj opasnosti jer nije obraćalo pažnju na njih. Bez obzira na to što se nisu osjećale ugroženo, Eskimke su se odvezle svojim vozilom da bi ispričale ono što su vidjele.

'Radi se o klasičnom viđenju Bigfoota. Jedino mi se čini da je visina pretjerana, pogotovo s otiskom noge od 40 centimetara. No ljudi često preuveličavaju', rekao je ravnatelj Međunarodnog kriptozoološkog muzeja u Maineu, Loren Coleman.

Coleman kaže da bi Bigfoot trebao imati između metar i osamdeset centimetara i dva i pol metra. Razne priče o misterioznom stvorenju kruže još od početka 19. stoljeća. Naravno, s naseljavanjem su se susreti s neobičnim stvorenjem preselili u divljinu.

Coleman se nada da je netko fotografirao i izmjerio ovaj zadnji susret. Dodao je da bi bilo još bolje da se napravi gipsani otisak stopala.

Ravnatelj Coleman pretpostavlja da bi se na području Nunavika vjerojatno najlakše moglo naći Bigfoota u pećinama koje bi ga zaštitile od elementarnih nepogoda te da mu je prehrana možda slična prehrani sobova. Coleman je dodao da su svežderi oportunisti pa nije čudno ako ponekad pojedu nešto drugo, poput životinje zgažene na cesti ili ribe koju ulove.