Britanski stand up komičar Eddie Izzard uživa status rock zvijezde - osvojio je brojne nagrade, nastupao je u Madison Square Gardenu, londonskom Wembleyju i O2 Areni te je jedini komičar koji je izveo show u legendarnom losanđeleskom Hollywood Bowlu. No tko je zapravo Eddie Izzard?

Komedijom se počeo baviti na faksu, na Sveučilištu Sheffield, a karijeru je započeo kao ulični zabavljač u londonskom Covent Gardenu. Osamdesetih je nastupao po cijeloj Britaniji, a zahvaljujući glumcu Robinu Williamsu polovicom devedesetih održao je sjajno primljene nastupe u Americi; 1999. njegov show 'Dress To Kill' završio je na HBO-u, što mu je uz još nekoliko turneja SAD-om osiguralo nagradu Emmy 2000. godine. I to je samo jedna u nizu nagrada i počasnih titula koje je primio u svom 51-godišnjem životu.

Nakon pritužbi da u nastupima reciklira neke šale s DVD-a i istrage BBC-jeve službe Izzard od 1999. rijetko nastupa na televiziji jer, kako kaže, materijal izveden na pozornici može se barem djelomice koristiti ponovno pred drugom publikom. Također, objasnio je da, kao i većina drugih komičara, najuspješnije dijelove programa koristi u više nastupa.

Premda je za pozornicu razvio svoje zaštitne znakove - isprekidan i pomalo kaotičan monolog popraćen autoreferencijalnom pantomimom, ono po čemu je doista osebujan zalazi u sferu privatnog.

Eddie Izzard - sasvim privatno

Izzard nikad nije skrivao to da je transvestit. Otvoreno je o tome pričao još 1992. u showu 'Dress to Kill', u kojem samog sebe opisuje kao 'izvršnog', 'aktivnog' i 'profesionalnog' transvestita i kao 'mušku djevojčicu', a ne kao 'čudaka' ili 'drag queen'. Prije se redovito oblačio u ženu i za pozornicu i izvan nje. Premda su ga mnogi optuživali da je to samo dio predstave, Izzard tvrdi da je shvatio da je transvestit kad je imao četiri godine, nakon što je vidio dječaka kojeg su sestre natjerale da se obuče kao curica.

Također je uvijek odbacivao komentare da se radi o seksualnom fetišu: 'Žene nose baš sve što požele, pa to radim i ja!' Kao i tvrdnje da je homoseksualac. O sebi je govorio kao o 'heteroseksualnom transvestitu ili muškoj lezbijki' i o 'lezbijki zarobljenoj u tijelu muškarca'. No privatni ljubavni život drži daleko od očiju javnosti jer, kako kaže, njegove partnerice ne žele biti tema njegovih šala.

Vrlo važno mjesto u njegovom životu zauzima politička angažiranost, o kojoj inače progovara na nastupima, i otvoreno podržava lijevo orijentiranu Laburističku stranku. Kako je rekao u showu Jonathana Rossa: 'Ne volim fašiste, a ljudi vole odlaziti u ekstreme i zanesu se.' Zato je vjerojatno i rekao da se planira kandidirati za gradonačelnika Londona do 2020. godine, kad će karijeru stand up komičara i glumca staviti na led.

Da bi stvar bila bolja, osim što je duhovit, politički osviješten i talentiran, Izzard je i sportski tip: 27. srpnja 2009, nakon samo pet tjedana treninga i bez prethodnog iskustva u trčanju, započeo je sedmotjedni maraton (nedjelje su mu bile slobodne) po Velikoj Britaniji kako bi prikupio novac za humanitarni događaj Sport Relief. Istrčao je 43 maratona u 51 dan od Londona do Cardiffa i Edinburgha, pa nazad u London noseći zastave država u kojima se nalazio.

Pothvat je dovršio 15. rujna 2009. istrčavši preko 1.700 kilometara sveukupno, što mu je priskrbilo posebnu nagradu BBC-ja za sportaša godine.

U posljednjih šest godina više se puta našao među prvih pet najvećih britanskih komičara, neki su se njegovi nastupi našli na listama 100 najboljih stand up nastupa svih vremena, a da ne govorimo o tome da ga je John Cleese nazvao 'izgubljenim Pythonom'...

Što onda očekivati od Eddieja Izzarda?

Na njegov su stil snažno utjecali 'Monty Python' i Spike Milligan, osobito na upotrebu toka svijesti i skakanja s teme na temu. Općenito, Izzard ne nastupa prema scenariju, što je vjerojatno posljedica disleksije. Umjesto toga, on sam sebe prekida novim idejama i šalama, lik koji opisuje postaje u toku svijesti novoga lika i nonšalantno skreće s jedne teme na drugu.

To često rezultira kratkim pauzama u nastupu koje popunjava poštapalicama poput 'so, yeah' i drugim verbalnim tikovima koji su postali njegov zaštitni znak. Razmišljanje na glas također je jedan od pokušaja da proces pisanja showa postane dio samog showa i humora.

Među njegovim komičarskim talentima nalaze se i imitacija i mimika. Primjerice, Boga portretira kao autoritarnu figuru koristeći pritom glas Jamesa Masona, a Nou portretira glasom Seana Conneryja. S lakoćom oponaša piljenje drva, usisavanje, košnju trave i druge radnje, koje onda personificira naglascima i likovima.

Često se na nastupima bavi sobom i svojom osobnošću, uključujući transvestiju ('Moja jasna sudbina je nositi haljinu na svih sedam kontinenata'), komentira popularnu kulturu, uključujući Harryja Pottera i 'Ratove zvijezda', pri čemu istovremeno kritizira njihove slabosti i ističe jake strane.

Nastupe Eddieja Izzarda na engleskom jeziku imat ćete priliku pogledati 22. ožujka u Dubrovniku, 24. ožujka u Zagrebu i 26. ožujka u Osijeku.