Nekoliko istraživanja na temu sreće i kako do nje upućuje na to da je dosada naša najveća zapreka. Čini se da je čovjek sretan samo kad nešto radi – i to samo ako to što radi zahtijeva njegovu potpunu pažnju
Ljudi se užasavaju dosade i uglavnom će pribjeći posebnim mjerama kako bi našli nešto za raditi, no jesu li te aktivnosti stvarno put do sreće?
Iako za većinu današnjih tekovina civilizacije – znanost, umjetnost, tehnologiju, trgovinu – možemo zahvaliti našim rastućim potrebama, sigurno je za dobar dio zaslužna i dosada. No ljudi su čudno podvojeni između želje za neradom i nekom aktivnošću – ako možemo, rado nećemo raditi ništa, ali ćemo se na najmanji poticaj baciti na priliku da se nečim pozabavimo.
Nedavno istraživanje grupe znanstvenika s Christopherom K. Hseeom na čelu pokazalo je kako su ispitanici koji nisu ništa htjeli raditi ugrabili mogućnost da budu aktivni čim im je ponuđen i najmanji poticaj – poput jedne čokoladice. Ne samo da su ispitanici pokazali kako im ne treba puno da se uposle, već su bili i zadovoljniji nego dok nisu radili ništa.
Ukratko, ljudi će rado biti aktivni ako sami sebi mogu objasniti ili opravdati zašto to čine.
Odlutali umovi
Možda ste već stekli dojam kako smo sretniji kad nešto radimo, no to nije baš cijela priča. Sreću ne donosi bilo kakva aktivnost jer nam umovi mogu podjednako lako lutati i dok radimo nešto kao i kad ništa ne radimo.
Istraživanje koje su proveli Killingsworth i Gilbert 2010. na 2.250 odraslih ljudi pokazalo je kako ljudi najčešće stalno razmišljaju o nečemu – u slučaju pokusne grupe 43 posto mislilo je na nešto ugodno, 27 posto na nešto neugodno, a ostali su razmišljali o stvarima koje nisu izazivale nikakve posebne osjećaje.
Jedino vrijeme kad im umovi nisu lutali bilo je za vrijeme seksa.
Zanimljiva stvar u vezi neugodnih i neutralnih misli koje su zaokupljale 57 posto ispitanika je da su one zapravo bile krive za njihovo loše raspoloženje, a ne ono što su u tom trenutku radili. Čak i kad su prestali razmišljati o tim temama, još uvijek nisu uspijevali biti onoliko zadovoljni koliko su bili kad su se u potpunosti nečemu posvetili.
'Ljudski um voli odlutati, a lutajući um je nesretan um. Sposobnost razmišljanja o stvarima koje se ne događaju je mentalni proces koji ima svoju emocionalnu cijenu', zaključili su Killingsworth i Gilbert.
Zaključak ovog jednostavnog ispitivanja bio je da je ono o čemu ljudi razmišljaju mnogo bolji pokazatelj jesu li sretni ili nisu nego ono što rade.
Sve ovo mali je podsjetnik kako je dobro živjeti u sadašnjosti i u potpunosti se posvetiti onome što radite i kako je bolje naći i najmanju motivaciju za neku aktivnost umjesto da dopustite svom umu da se igra vašim osjećajima.
