Psi ne govore, niti shvaćaju većinu onog što govorimo, no ponekad pokazuju znakove razumijevanja kojima nas iznenade. Psi su vrlo pažljivi promatrači, a oslanjaju se i na mirise kao dodatni izvor informacija o svijetu oko sebe – to je ujedno i objašnjenje za povremene iznenađujuće uvide u raspoloženje i namjere ljudi
Psi nas često promatraju, no dobivaju li oni od toga neko posebno znanje o nama? Prema Alexandri Horowitz, autorici knjige 'Svijet iz pseće perspektive', odgovor je 'da'.
Psi nas poznaju – znaju što činimo, a ponekad i zašto nešto činimo, čak ni kad to sami ne znamo. Uvid u svog vlasnika psi dobivaju od stalnog promatranja, te od niza mirisa.
Naše uobičajeno ponašanje očituje se u kretnjama, pa samo pogled ili način na koji nešto radimo može psu otkriti što namjeravamo sljedeće učiniti. To je jedan od razloga zašto se često čini kako pas zna da će uskoro ići u šetnju ili da ćemo mu dati jesti.
Čak i kad ga pokušavamo prevariti, pas će često znati naše prave namjere – otkriva nas govor tijela i miris koji ispuštamo. Iako se psi u ovom pogledu čine kao čitači misli, moramo skrenuti pažnju da bi i ljudi sigurno bili podjednako svjesni tuđih namjera kad bi imali strpljenja promatrati nekoga satima.
Pas također ima i anatomsku prednost u očitavanju raspoloženja i sitnih promjena u ljudskim pokretima. U pitanju je mnogo štapićastih fotoreceptora koji mu omogućuju da u djeliću sekunde opazi pokret.
Naravno, da bi pas bio sposoban nešto predvidjeti, mora biti upoznat s ljudskim navikama. Njihova predanost vlasniku, te oko za detalje, dalo je vjetra u krila ideja kako psi odlično prosuđuju kakva je netko osoba.
Bez obzira koliko se ponekad činilo kako su psi sposobni prepoznati osobu loših namjera ili čak potencijalnog ljubavnog partnera za svog vlasnika, puno je vjerojatnije da pas zapravo 'čita' naše raspoloženje prema ljudima oko sebe.
Ono što pas uistinu zna prepoznati čak i u potpunom strancu je agresija.
No, ni psi nisu nepogrešivi. Njihov lovački instinkt često se probudi kad ugledaju nekog tko se brzo kreće – trči ili juri na biciklu.
Potreba da ulove plijen ne proizlazi samo iz brzog kretanja u jednom pravcu, već i iz činjenice da je to obrazac ponašanja koji se ne podudara s iskustvom koje pas ima u vezi čovjekovog uobičajenog kretanja.
U slučaju da pas potrči za nama dok smo na biciklu dovoljno je samo stati i pas će se smiriti jer ćemo u tom trenutku ponovo postati ljudi u njegovim očima.
Psi, dakle, identificiraju naša raspoloženja i namjere djelomično mirisom, a djelomično našim kretnjama i ponašanjem. Njihovo poznavanje i predviđanje vlasnikovog ponašanja dobar je dio razloga zašto ljudi vole pse.
