Psiholozi John Bargh sa Sveučilišta Yale i Josh Ackerman s Tehnološkog instituta u Massachusettsu otkrili su kako dodir na razne načine utječe na naše raspoloženje – od ugode sjedenja na mekanoj fotelji do držanja hladnog napitka u rukama
Neugodna sjedala dovest će nas u neugodno raspoloženje, a teški predmeti otežat će nam donošenje odluka. Barem tako tvrdi najnovija studija američkih psihologa koji su se temeljito pozabavili odnosom onoga što osjećamo na koži s onim što osjećamo pod njom.
Jedan od eksperimenata koje je proveo Josh Ackerman s Tehnološkog instituta u Massachusettsu bio je posjesti kupce automobila na udobne stolce i vidjeti ima li to kakva učinka na njih. Istraživanje je pokazalo da kupci u udobnim foteljama brže i češće pristaju na ponude trgovaca bez obzira na cijenu.
Ako u cijelu priču o kupnji vozila dodamo još i šalicu kakva topla napitka koju kupac drži u rukama, trgovac bi mu vjerojatno mogao prodati i vrlo skup auto. Barem tako tvrdi istraživanje Johna Bargha sa Sveučilišta u Yaleu koje je pokazalo da nam se raspoloženje mijenja ovisno o temperaturi šalice ili čaše koju držimo, od toplog koje izaziva popustljivost i velikodušnost do hladnog koje nas čini udaljenima i nezainteresiranima.
Oba znanstvenika slažu se u tome da je dodir prvo osjetilo koje ljudi razvijaju te zato i posebno interesantno. Prema mišljenju profesora Ackermana, ljudi spoznaju svijet oko sebe kroz dodir i kako prolaze kroz život, asociraju svoja fizička iskustva s određenim apstraktnim društvenim iskustvima.
Njihova istraživanja nedavno su objavljena u časopisu Science (Znanost) i samo su posljednji dodatak rastućem polju 'otjelovljene spoznaje' koje smatra da ne možemo promatrati um bez utjecaja koje na njega vrši tijelo.
Istraživanja funkcija mozga pokazalo je da ne koristimo razne strukture za razna djelovanja, već koristimo iste sustave na mnogo različitih načina. Budući da je veze između dodira i apstraktnih pojmova relativno lako tumačiti – težina za trud ili čvrstoća za nedostatak popustljivosti – nije čudno da veze koje mozak stvori ostaju snažne kroz cijeli život.
Hrapave slagalice teže rješavamo
Da bi provjerili i dokazali te veze, znanstvenici su proveli niz eksperimenata. U jednom od njih subjekti testa pretvarali su se da su predstavnici tvrtke u potrazi za novim zaposlenikom. Istraživanje je pokazalo da su smatrali kandidate ozbiljnima kad su držali nešto teško te istovremeno mislili da je njihov sud iznimno bitan.
U anonimnoj anketi o zahtjevu za dodatno financiranje državnih socijalnih programa subjekti su češće birali dodatno financiranje ako su držali nešto teško u rukama. Sudionici eksperimenta koji su čuli nejasnu priču imali su veće probleme pri shvaćanju o čemu se radi ako su prije toga rješavali slagalicu koja je imala hrapave dijelove, a glatke slagalice uglavnom su ubrzale proces razumijevanja.
'Ideja kako veze nastaju na osnovi osjeta dodira vrlo rano u djetinjstvu intuitivno ima smisla. Dijelovi mozga koji su u početku specijalizirani kasnije vrše niz drugih funkcija', kaže psiholog s fakulteta Franklin & Marshall Michael Anderson koji nije surađivao na istraživanju.
Znanstvenici već planiraju daljnja istraživanja oko pitanja ima li dodir značajniji utjecaj na lučenja hormona i javljaju li se određeni uzorci ponašanja i karaktera na osnovi količine i osnove dodira koje doživimo u ranom djetinjstvu.
No Josh Ackerman također želi umiriti sve one koji misle da će ih sljedeći put kad nešto budu kupovali trgovci uvaliti u raskošnu fotelju i u ruke im tutnuti šalicu iz koje će se nešto mirisno isparavati. Profesor Ackerman kaže da takvi trikovi stvarno najbolje rade samo kad nam um luta te da nitko ne može u bitnoj mjeri utjecati na nas ako smo stvarno koncentrirani na ono što radimo.