Tijekom godina, profesionalni promatrači, kao i amateri, pokušali su pobrojati važnije mačje zvukove. Ima ih između 20 i 600. Iznesena je i pretpostavka da mačke imaju vlastiti izražajni jezik, zajedno s gramatikom i opsežnim vokabularom koji sadrži riječi za 'meso', 'miš' i druge
pojmove od velike važnosti u mačjem svijetu.

Tako komunikaciju među mačkama objašnjava autorica Catherine Davidson u knjizi 'Moja mačka - sveobuhvatan vodič za zdravu, sretnu i dobro odgojenu mačku', u Hrvatskoj izdanu u Znanju

U tom poglavlju mačju komunikaciju dijeli na četiri dijela – vokalnu agresiju, govor sreće, predenje i mijaukanje.

VOKALNA AGRESIJA

Sasvim je izvjesno da je mačje glasanje daleko složenije od ponekog mijaukanja i predenja. No to ne mijenja činjenicu da mačke ne mogu govoriti. Međutim, kao i mnoge druge životinje, mačke se koriste zvukovima kako bi izrazile svoje raspoloženje i to priopćile drugima.

Uzmimo, na primjer, zaglušnu mačju dreku, osebujan način glasanja, isključivo karakterističan za mačke, piše Davidson. Primjenjuju ga svaki put kada su ljutite ili se upravo spremaju upustiti u tučnjavu, a to se glasanje često čuje i u sezoni parenja, kada se mužjaci međusobno nadmeću. Vokalni znakovi agresije, kako kod mačaka, tako i kod drugih životinja, kod protivnika trebaju ostaviti dojam iznimne snage.

Onaj koji najglasnije zavija, vjerojatno se i najžešće bori; čuvši protivnikov signal, slabiji će mačak vjerojatno shvatiti poruku i povući se prije nego što nastrada. U takvim situacijama, zavijanje slabijeg mačka postat će nešto pomirljiviji, grleni zov. Taj zvuk izražava strah, ali ni ne priznaje poraz u potpunosti; na taj način mačak spašava svoj ugled i poručuje: 'Ovaj put si pobijedio, ali dobro razmisli prije nego što me opet naljutiš.'

GOVOR SREĆE

Daleko ugodnije glasanje mačke uzlazna je melodija poznata kao 'cvrkutanje'. Tim zvukom majka poziva svoje mačiće ili najavljuje svoj povratak ako je neko vrijeme bila odsutna iz legla.

Mnoge odrasle domaće mačke cvrkutanjem pozdravljaju nazočnost svog vlasnika, kojeg mačka, kao svog skrbnika, doživljava kao majku i tako aktivira zvuk prikladan za takve susrete. Upravo iz tog razloga ljubitelji mačaka cvrkutanje doživljavaju kao pozdrav – mačju riječ za 'zdravo'. To isto glasanje mačke koriste i kada svojim vlasnicima donose 'darove' u obliku mrtvih ptica ili miševa. Mačiću bi cvrkut u toj situaciji bio znak da mora obratiti pozornost na lekciju iz lova; ljudi taj zvuk tumače kao: 'Ovo je za tebe – zato što mi se
sviđaš.'

MIJAUKANJE

Većina svakodnevnih mačjih 'izričaja' može se svrstati pod univerzalni naziv 'mijaukanje'. Taj je zvuk odrasla verzija 'pijukanja' koje mačići proizvode gotovo od rođenja. Mačići njime traže pozornost, a isto vrijedi i za mijaukanje odrasle mačke.

To ni izdaleka ne znači da mijaukanje nema različite nijanse značenja. Baš kao što roditelji dojenčadi nauče razumijevati plač svog djeteta – jedna varijanta može značiti da je gladno, a druga da mu treba promijeniti pelene – tako i vlasnici mačaka mogu naučiti prepoznati različite nijanse mijaukanja svoje ljubimice. Vaša mačka vjerojatno ispušta određeni zvuk kada očekuje da je nahranite, drugi kada želi da je pustite van, a treći kada želi da je gladite.

Mijaukanje je nedvojbeno oblik komunikacije između mačaka i ljudi, ali ne može se reći da takvih zvukova ima dovoljno da bi ih mogli nazvati mačjim jezikom. Svi se zapravo svode na jednu te istu poruku: 'Učini ono što želim da učiniš, i učini to odmah.'

PREDENJE

Od svih zvukova koje mačka proizvodi, predenje je ljudskom uhu najugodnije i najviše umirujuće. Radi se o očitom izrazu mačjeg blaženstva, ali može imati i druge funkcije. Zvuči neobično, ali je činjenica da mačke ponekad predu kada su pod stresom, da ženke predu dok imaju trudove, a zabilježeni su i slučajevi da mačke predu ako su ozbiljno ozlijeđene. Postoje znanstveni dokazi da ta vrsta predenja iz nelagode može imati terapeutski učinak.

Studija mačjeg predenja, provedena na Sveučilištu Sussex u Velikoj Britaniji 2009., ukazuje na to da su neke mačke naučile presti tako da imitiraju frekvenciju dječjeg plača. Istraživači su taj zvuk nazvali 'pridobivajućim predenjem'. Moguće je da takva zvučna sličnost uznemirujućem zovu ljudske bebe kod ljudi dopire do duboko ukorijenjenog nagona za njegovanjem djeteta, zbog čega im je nemoguće oduprijeti se mačjim molbama. Ako je tako, onda je to primjer mačje sposobnosti manipulacije. Mačke su svoje prirodno ponašanje prilagodile kako bi od ljudi s kojima dijele svoj svijet dobile ono najbolje (s njihova gledišta).