Furala ih je hrvatska vaterpolska reprezentacija u čast svog trenera Ratka Rudića, furao ih je Freddie Mercury, furala ih je meksička slikarica Frida Kahlo. Brkovi su nekada bili simbol muškosti ili vojničkog statusa, no danas možda više imaju auru offbeat trash kulture. Seljački mačo izgled je i dalje poželjan. Naravno, uz mali dodatak – moraju biti svjesno i ironično istesani.

Povijest je prepuna dlaka pod nosovima, a prvi dokument o njima nalazimo na prikazu iz 300. godine prije Krista gdje iranski konjanik nosi zašiljene brčine zafrknute prema gore. Tako to bijaše davno, a priča nije puno izmijenjena sve do novije povijesti. Brkove je uglavnom preferirala ekipa koja se bavila ratovanjem i dokazivanjem muškosti. U vojničkim krugovima duljina i veličina brkova mogla je označavati rang te bi samo nosiocima najviših vojnih titula bilo dopušteno imati pune i nepotkresane brkove.

Vojna lica su, dakle, uglavnom bila dlakava, no tome nisu izmakli u novije doba niti umjetnici ili sportaši, a bome niti neke žene. Jedna od najpoznatijih brkatih dama bez sumnje je bila Frida Kahlo, meksička slikarica na čijim je autoportretima očigledno da umjetnica nije imala problema demonstrirati svoje brkovite potencijale, a nisu joj smetale ni naglašeno spojene obrve koje je slikala u jednoj liniji.

U taboru egzotičnih žena Fridi društvo pravi Jennifer Miller, profesorica na institutu Pratt u New Yorku koja slobodno vrijeme troši kao cirkuska zabavljačica, žonglerica i gutačica vatre. Sasvim adekvatno ogromnim brčinama i bradi koju fura. Usput budi rečeno, najvećom ženskom bradom se ponosi Vivian Wheeler koja je za svojih 28 dlakavih centimetara požnjela i Guinnessov rekord.

Mnoge su se brkate face suvremene povijesti urezale u naše pamćenje poput Nietzschea, Staljina, Hitlera, Groucha Marxa ili Charlieja Chaplina. U glazbi, pored već spomenutog Freddieja imamo i Franka Zappu, Georgea Harrisona, Otisa Reddinga, dok je među slikarima najveći brko bio definitivno Salvador Daliza kojeg kažu da je njima i povremeno slikao.

Tipova brkova ima podosta. Nabrojimo neke, čisto da se znate orijentirati pri sljedećem brijanju:
Prirodni - puštate ih da rastu bez ikakvih pomagala. Maksimum dužine je centimetar i pol.
Mađarski - veliki i žbunjasti. Počinju od sredine gornje usne i češljaju se na stranu. Dopuštena pomagala.
Dali - samo ime govori. Ako želite izgledati kao španjolski slikarski ekscentrik, morate ih učiniti tankima, šiljastima i zavrnutima prema gore. Područje preko ruba usta mora biti obrijano. Dopuštena pomagala.
Engleski - tanki. Počinju od sredine gornje usne, lagano upereni prema gore. Dopuštena pomagala.
Imperijalni - kombinacija prema gore zašiljenih brkova i zulufa.
Fu Manchu - dugački, okrenuti prema dolje, sve do ispod brade.
Pancho Villa - slično kao Fu Manchu, ali deblji.
Handlebar - imenom doslovno 'upravljač', zamislite brkove oblika guvernala za bicikl. Poznati kao i 'špageti-brkovi' jer su ih obično furali talijanski muškarci.
Horseshoe – oblik potkove. Isfurani kao brkovi modernih kauboja, debeli su i spuštaju se okomito prema bradi.
Toothbrush – stil Adolfa Hitlera, Charlieja Chaplina, Olivera Hardyja. Brkovi su obrijani osim dva i pol centimetra u sredini pod nosom
Walrus – brkovi morža. Ogromne brčetine koje pokrivaju čitava usta tako da u slobodno vrijeme možete jezikom tražiti i skupljati ostatke ručka od prošlog mjeseca.

Postoji nekoliko natjecanja u gojenju brkova, od kojih su najpoznatija Movember, začeto u Australiji i kasnije prošireno po Europi te World Beard and Moustache Championships. Često imaju dobrotvornu svrhu, osim što u ponekom slučaju mogu ozbiljno ugroziti osjetilo ukusa prisutnih.