Prava američka priča u kojoj su dva klinca iz garaže stražnjeg dvorišta osvojila svijet, to je povijest motora Harley Davidson. William S. Harley i Arthur Davidson počeli su s ugradnjom motora na bicikle 1903. godine, no stvar nije mogla prevaliti ni omanji brežuljak bez dodatnog pedaliranja. Dvadeset godina kasnije dečki su prodavali motore s maksimalnom brzinom od 160 kilometara na sat i imali nekoliko desetaka tisuća narudžbi godišnje.

Harley Davidson vjerojatno ne bi nikada bio tako uspješan da ga nisu zapazili glavešine američke vojske te ga stali masovno naručivati za potrebe Prvog svjetskog rata. Ti su modeli bili posebno prilagođeni za front, no, što je važnije za razvoj kompanije, ljubav između vojske i Harleyja potrajala je sljedećih nekoliko desetljeća, osiguravajući proizvođačima ogroman profit. Zato i ne čudi podatak da su preživjeli veliku depresiju, za razliku od većine drugih motociklističkih brandova.

Ne samo da je ratna Amerika imala koristi od Harleyja, već su ih naručivali i Rusi. Da ne spominjemo Japan, koji je otkupio licencu još u tridesetima te ih proizvodio pod imenom Rikuo

Harley ili, kako ga još popularno zovu, 'hog' (prase), u pedesetima se počeo vezati uz imidž buntovnika i odmetnika. Marlon Brando je sjeo na jednog u filmu 'Divljak' 1953. i osigurao motoru lepezu asocijacija koje će se poslije itekako kapitalizirati. No tada, polovinom 20. stoljeća, kultura mladih još nije previše utjecala na društvena gibanja, niti je bila korporativno isplativa kao što se to recimo dogodilo s načalama Ray Ban čija je prodaja drastično porasla nakon što ih je Tom Cruise isfurao u 'Top Gunu'. Trebat će pričekati da mladi pedesetih, koji definitivno nisu imali para za Harleyja, dođu u mirovinu te kupe motor u želji da napokon ižive svoje mladenačke snove.

Pokazuje to i prodajna statistika koja kaže da je prosječno domaćinstvo koje je posjedovalo Harley 1987. zarađivalo 38.000 dolara godišnje, a 1997. 83.000 dolara. Također, srednja dob vlasnika je tada bila manja od 35 godina, dok je danas 46 godina

U periodu od pedesetih do danas Harley je promijenio nekoliko vlasnika, upleo se u nezakonite procese oko zaštićivanja svojeg prvenstva na američkom tržištu te prošao kroz žeravicu katastrofalno lošeg poslovanja. Otkriveno je da su se zaprimale narudžbe za motore koji nisu mogli biti isporučeni u roku te su klijenti čekali i po godinu dana da bi im stvarčica došla pred vrata. Harleyjeve dionice su pale, no kompanija se ubrzo oporavila nakon što je počela dobavljati kvalitetne dijelove iz inozemstva. Izvor komponenti za američku prijevoznu ikonu ipak je trebalo zataškati, ne bi li se sačuvao imidž pravog domaćeg proizvoda. I baš je na toj liniji 1983. američka vlada napravila ustupak kompaniji ne bi li zaštitila tržište od invazije japanskih motora koji su u mnogo slučajeva bili kvalitetniji i jeftiniji te je uvedena 45-postotna taksa na uvoz stranih motocikala.

'Prasad' je dolazila sve ove godine u nebrojeno modela, od kojih se danas izdvaja nekoliko familija. Izdvajamo Sportstera - neprekinuto se proizvodi od 1957. godine, V-Roda i Touringa. Svaka klasa ima svoje fanove koji se okupljaju na godišnjicama, organiziraju ceremonijalne vožnje, vode žučne fanovske diskusije po internetskim forumima. H.O.G. tj. Harley Owners Group, osnovan 1983, najveći je klub ljubitelja jednog motociklističkog branda ikada. Okuplja više od milijun članova, to je baza poklonika koja će svojem najdražem ljubimcu bez sumnje osigurati dug život na cesti.