U navali novih videoigara, neki igrači često se žale na nedostatak ideja autora i ponavljaju da su prije deset, dvadeset godina, videoigre bile bolje. Treba priznati da iako današnje igre izgledaju kudikamo ljepše i primamljivije, igranje starih igara ima svojih čari. Upravo smo zbog toga odlučili baciti pogled unazad i razmisliti ima li smisla raditi nove verzije nekih legendarnih naslova ili ih treba ostaviti tamo gdje jesu i s vremena na vrijeme ih se prisjetiti
Defender of the Crown
Jedna od najboljih reklama za Amigu nije stigla iz samog Commodorea, već je to kućno računalo doživjelo prodajni procvat nakon što je javnost saznala za Defender of the Crown. Za današnje pojmove jednostavna potezna strategija s par akcijskih scena vinula je Amigu u nebesa, a o mogućem nastavku bolje da ne razmišljamo. Da bi se prilagodio današnjim standardima, Defender of the Crown iz 1986. trebalo bi mijenjati iz korijena i u njega utrpati gomilu noviteta, tako da na kraju nimalo ne bi ličio na izvornu verziju. Bolje da ga se sjećamo kakav je bio.
Manic Miner
Svaki ekran je jedna soba, a u svakoj sobi je potrebno doći do izlaza. Nebulozni protivnici poput invalidskih kolica i cipela, koje kao da su preuzete iz Letećeg cirkusa Montyja Pytona, te iznimno zarazna glazbena tema koja nas čitavo vrijeme prati, teško bi se mogli uklopiti u kakvu modernu inačicu. Jednostavno, Manic Miner je 1983. kada je izašao za Spectrum zahtijevao brzinu i preciznost, pomno računanje na kojem pikselu preskočiti prepreku, a to je uz današnju vrhunsku grafiku nemoguće ostvariti - ili bi se morali raditi ustupci, ili bi igra bila prebolesno teška.
Pitfall
Stariji igrači rado će se sjetiti Pitfalla, simpatične arkadne avanture iz 1982. u kojoj je kopija Indiane Jonesa preskakala jezera s krokodilima, skakala preko balvana i izbjegavala razne druge smrtonosne zamke u lovu na dijamante. Pitfall je na kraju krajeva i započeo žanr platformskih arkada i mnoge poznatije igre poput Sonica, Raymana, pa čak i Maria dužne su mu odati priznanje. Što se tiče nasljednika, ideja o pojavi u 3D okruženju je već ostvarena, no uspjeh originala nemoguće je ponoviti.
Street Fighter
Do današnjih dana vjerojatno najpoznatiji borilački serijal čiji će drugi dio ostati zapamćen po odličnom multiplayeru, odnosno međusobnim šorama igrača na istom računalu ili igraćem automatu. Bogatstvo poteza i karizmatični likovi, za 1987. godinu odličan zvuk i efekti, sve su to obilježja zbog kojih se Street Fighter održao sve do današnjih dana. Nedavno smo dobili i četvrto izdanje koje trenutno žari i pali na konzolama i PC-ju, a s obzirom na temu i igrivost, nema sumnje da ćemo ih se u budućnosti još nagledati i naigrati.
Pirates
Velika igra velikog Sida Meiera objavljena je krajem osamdesetih godina i odmah ušla u legendu. Do tada neviđena sloboda kretanja i odlučivanja, veliko prostranstvo za istraživanje i sama priča koju se rješavalo tjednima osigurali su ovoj igri bezvremenski uspjeh koji je potrajao i do današnjih dana. Prije par godina dobili smo i novu verziju koja je bila kozmetički ušminkanija, no nije uspjela osvojiti srca igrača kao originalna, mada ne sumnjamo da će se netko u budućnosti odvažiti i objaviti neku novu obradu prilagođenu novim standardima.
Golden Axe
Konverzija s automata iz lunaparkova ostvarila je zapažen uspjeh i na računalima, no originalnoj se verziji iz 1989. igrivošću nije ni približila. Sama priča nas je odvela u izmišljeni svijet ratnika i čarobnjaka gdje smo, igrajući s prijateljima, tamanili kosture i zle momke. Premda se mogla igrati solo, prava se akcija i zabava odvijala u parovima, a posebno kada bismo se dokopali raznih životinja na kojima bismo jahali i usput mlatili protivnike. Golden Axe bi mogao biti oživljen u nekoj budućoj inačici, no teško je i zamisliti na što bi to ličilo - vjerojatno na World of Warcraft ili tako nešto.
Super Mario
Jedan od najprodavanijih serijala, ako ne i najprodavaniji, govori o brkatom instalateru i njegovim pustolovinama u izmišljenom svijetu. Klasična arkada u kojoj skakućemo, sakupljamo novčiće i spašavamo princezu, tijekom godina je dobila nebrojeno izvedbi, no original je ipak najbolji. Suvremena bi verzija morala biti smještena u 3D svijet, čime bi simpatično okruženje, a posebno brkati glavni junak, izgubili svoju šarmantnost. U svakom slučaju, nova nam verzija ne treba.
Tetris
O Tetrisu je uistinu previše toga rečeno i vjerojatno ne postoji nitko na kugli zemaljskoj tko je povezan s računalima a da nije čuo za ovu legendu. Tetris je prije par mjeseci proslavio svoj 25. rođendan, a u svim tim godinama doživio je gomilu inkarnacija, verzija i manjih kozmetičkih zahvata koji ne mijenjaju igrivost. Kockice će i dalje padati s vrha ekrana, a na nama je da što uspješnije i brže popunimo rupe i zabilježimo što bolji rezultat, a zbog toliko jednostavnog zapleta, moderniju je verziju nemoguće napraviti.
