Prije skoro 40 godina ljudi su prvi put poslali radiosignale u svemir s ciljem kontaktiranja vanzemaljskih oblika života, no koliko znamo, do sada nam još nitko nije odgovorio. Znanstvenici su u međuvremenu zaključili da je možda dio problema svemirske tišine u samom mediju poruke – radiosignalima
Tim znanstvenika s Odjela za fiziku i astronomiju sa Sveučilišta u Kanzasu radi na novoj seriji protokola kako bi olakšali naš trud da kontaktiramo vanzemaljsku inteligenciju u bližem svemirskom susjedstvu. Znanstvenici se također nadaju da će dobiti i pomoć ljudi koji nisu profesionalno aktivni u tom polju, prenosi AOL News.
Prijamnik radioteleskopa koji visi na kabelima iznad 300 metara širokog tanjura u Arecibu u Puerto Ricu. Znanstvenici su od tamo 1974. poslali prve poruke u prostranstva svemira, a meta im je bila skupina zvijezda udaljena 25.000 svjetlosnih godina.
Poruka koju smo poslali prije 37 godina sadržavala je ljudski DNA, crteže čovjeka i našeg Sunčevog sustava. Dimitra Atri i njegovi kolege Jacob Haqq-Misra s Pensilvanijskog državnog sveučilišta i Julia DeMarines s Međunarodnog svemirskog sveučilišta u Francuskoj pokušavaju natjerati nadležne da počnu izrađivati potpuno nove protokole za daljnje napore u potrazi za vanzemaljskom inteligencijom.
'Nije vjerojatno da ćemo pronaći vanzemaljsku inteligenciju. U svemiru možda postoje bića koja kao ljudi prije 100 godina jednostavno nemaju mogućnost primanja radiosignala ili su možda toliko napredna da koriste neku potpuno novu tehnologiju', kaže Dimitra Atri s Odjela za fiziku i astronomiju na Sveučilištu u Kanzasu.
Profesor Atri vjeruje da je frekvencija odašiljanja jedan od problema s kojima se znanstvenici na Institutu SETI u Kaliforniji moraju pozabaviti.
'Kad šaljete radiosignale, šaljete ih na specifičnoj frekvenciji i, ako onaj koji prima te signale ne prati tu frekvenciju, neće ni znati da postoji poruka. Prije par godina, dok još nije postojala teleskopska mreža Allen, širina pojasa frekvencija na kojima smo slali i primali signale bila je vrlo ograničena. Pa tako, čak i ako nam je netko slao poruke, nismo toga bili svjesni', objašnjava Dimitra Atri.
Znanstvenici se nadaju da će u svom naporu da kontaktiraju vanzemaljsku inteligenciju dobiti i potporu ljudi koji se ne bave profesionalno astronomijom ili fizikom. Želja im je da im javnost pruži pomoć u stvaranju novih protokola za slanje poruka vanzemaljcima.
Širina pojasa frekvencija na kojima primamo i šaljemo signale nije jedini problem koji trenutno onemogućava komunikaciju s vanzemaljcima. Tu je i problem kompatibilnosti softvera koji pretvara poruku u signal.
'Ako napravite nešto na Macu, Windowsi neće to znati protumačiti bez specijaliziranog softvera. To znači da nema smisla slati slike, filmove ili zvukove u svemir jer ih vanzemaljci neće znati pretvoriti iz signala u željene formate', dodaje Dimitra Atri.
Profesor Atri i njegovi kolege uskoro će pokrenuti novu internetsku stranicu koja će omogućiti svakom tko je zainteresiran sudjelovanje u odlučivanju u kakvom bi obliku trebala biti poruka koju želimo poslati vanzemaljcima. No, prije nego se svi požurimo glasati i pomoći poslati signal, podsjećamo vas sve još jednom da čuveni fizičar Stephen Hawking ne dijeli oduševljenje svojih kolega vezano uz prvi kontakt
No, Dimitra Atri i njegovi kolege odmahuju rukom na strahove čuvenog astrofizičara i kažu kako gospodin Hawking nije stručnjak u interplanetarnoj sociologiji. Profesor Atri smatra kako je teško zamisliti što i kako vanzemaljci misle.
Dimitra Atri i njegov tim znanstvenika vjeruju kako je najlakši način za kontakt s vanzemaljskom inteligencijom identificirati planete na kojima je moguć život, te slanja signala direktno u njihovom smjeru. Njihovo istraživanje bit će objavljeno u sljedećem izdanju časopisa Space policy
Nakon što znanstvenici uz našu pomoć napokon odluče kako će i što poslati u svemir ostaje još samo frustracija čekanja desetljećima, ako ne i stoljećima, da odgovore ili kao do sada - ne.
