Kad su stari Babilonci, a nakon njih stari Grci, definirali zodijačke znakove, rukovodili su se klimatskim i svjetlosnim značajkama pojedinih razdoblja u godini
U skladu s tim značajkama svakom su znaku pridavali simbole koji najbolje predstavljaju prirodu u odgovarajućem dijelu godine. Tako je sredini jeseni pripisan simbol škorpiona, kao otrovne i otporne životinje koja može preživjeti u vrlo teškim uvjetima.
Budući da je sredina jeseni vrlo ružan dio godine, obilježen pojačanim opadanjem lišća, sve kraćim danima te tmurnim i vlažnim vremenom, škorpion je prikladan simbol za ovo razdoblje. Pri njegovom je izboru ulogu odigrao i mit da je ta životinja toliko ratoborna i nekontrolirana da će u kriznoj situaciji ubosti i usmrtiti sama sebe.
To je neistina, jer se škorpion može ubosti samo slučajno, zbog grčeva izazvanih vrućinom ili opažanjem ekstremne opasnosti. A i ako se ubode, neće mu biti ništa jer je imun na svoj otrov.
No mit o autodestruktivnom škorpionu preselio se i na ljude rođene u ovo doba godine. Tako se za Škorpione vjeruje da su toliko osvetoljubivi da će nauditi onom koga mrze čak i ako će istovremeno ugroziti sebe. Da, Škorpioni su osvetoljubivi, ali nisu ništa skloniji samouništenju od drugih znakova.