Prvenstvo u nošenju žena održava se na stazi dugoj 253,5 metara, koju je potrebno što prije pretrčati, a sa ženom na leđima muškarci moraju savladati i dvije suhe te vodenu prepreku.

Sav teret ovog natjecanja nije samo na muškim leđima, već i od žena zahtjeva ronilačke sposobnosti. Naime najpopularnija metoda nošenja žena je tzv. estonska metoda, u kojoj žena obavijena nogama oko muškarčevog vrata visi naglavačke na njegovim leđima.

Dubina vodene prepreke je metar pa ako muškarcu koljena zaklecaju ili tabani prokližu, ženi ne preostaje drugo nego dobro udahnuti i držati dah.

U usporedbi s vodenom preprekom na američkim kvalifikacijama, onu na Svjetskom prvenstvu u Finskoj možemo smatrati laboratorijskim uvjetima. Naime Amerikanci su za natjecanje iskopali nešto dublju rupu i u zemlju nalili vodu pa ulazak u nju jamči i klecava koljena i proklizavanje, a ženama dulji zaron u ne baš primamljivu blatnu vodu.

Propozicije ovog neobičnog natjecanja nalažu da žena ne smije biti mlađa od 17 godina i lakša od 49 kilograma, no ne mora nužno biti natjecateljeva partnerica. Ako je natjecatelj pivopija, isplati se istrpjeti i koji kilogram više, jer pobjednik dobiva količinu piva proporcionalnu težini žene koju nosi i peterostruku novčanu vrijednost njegove težine.

No unatoč ženskim tegobama na američkim kvalifikacijama, ipak je ovo muško natjecanje, a da je najveći teret ipak na njihovim leđima, svjedoči višestruki prvak - Finac Taisto Miettinen. Upitan hoće li nastupiti i sljedeće godine, pogled iz kojeg se dalo iščitati 'ne valjda opet' usmjerio je prema partnerici Kristiini Haapanen, koja je ne oklijevajući ni sekunde odgovorila potvrdno.