Pitoreskna općina Marija Gorica nalazi se na sjeverozapadnom dijelu Hrvatske i sastavni je dio Zagrebačke županije. Pretežno je brdovita, a manji nizinski predio općine sa zapadne strane izlazi na rijeku Sutlu, koja ujedno označava graničnu liniju između Hrvatske i Slovenije. Na jugoistočnoj strani općina graniči s općinom Brdovec, sjeveroistočno s općinom Pušća, a sjeverno s općinom Dubravica.

E sad, kad smo razjasnili lokaciju, mnogi to ne znaju, no službeni grb općine Marija Gorica između ostalog sadrži ilustraciju slona, odnosno praslona, da budemo precizni.

Na prvi pogled grb pa i zastava općine doista sadrže ilustraciju ‘slona’, no kada malo bolje pogledamo radi se o slonu sa zakrivljenim kljovama prema dolje, što današnji slonovi nemaju.

Radi se o praslonu, točnije vrsti surlaša iz kojih je između ostalog nastao današnji slon, a koji u službenoj literaturi nosi naziv Deinotherium.

Deinotherium (‘užasna zvijer’ od grč. δεινός, deinós - ‘užasno’ i θηρίον, theríon - ‘zvijer’) bio je veliki prapovijesni srodnik današnjih slonova koji se pojavio sredinom miocena i izumro tijekom ranog pleistocena. Tijekom tog vremena vrlo se malo promijenio. Za života je vjerojatno sličio na današnje slonove, osim što mu je surla bila kraća, a na donjoj čeljusti je imao kljove koje su se krivile prema dolje.

Prema navodima stranice Turističke zajednice savsko sutlanske doline i brigi prvo otkriće praslona Dinotherium u Hrvatskoj zbilo se baš u Mariji Gorici. Tu su još početkom 20. stoljeća u nazočnosti kapelana G. Habeka i učitelja J. Župana pronađeni fosilni ostaci te divovske ‘pretpotopne’ životinje. Po pisanju znamenitog hrvatskog paleontologa Dragutina Gorjanović-Krambergera (Gorjanović-Kramberger, 1912), Habek je poklonio jedan veliki zub, gornji kutnjak, Narodnom geološko-paleontološkom muzeju u Zagrebu, dok je ostale zube otkupilo ravnateljstvo tog muzeja. Sve u svemu, nađeno je onda šest zubi, i to tri iz gornje čeljusti, a toliko isto iz donje.

Usto, na istom mjestu pronašlo se još nekoliko neodredivih kosti i zub donje čeljusti nekog Rhinocerosa, nosoroga. Sve to bijaše nađeno otprilike 330 metara k jugozapadu od crkve Marije Gorice, lijevo od puta što vodi prema Sv. Križu, na zemljištu Neže Kocijanove. To nalazište, po naknadno objavljenom sudu profesora Gorjanović-Krambergera, bilo je u svijetlo-žućkastim mekim laporima u neposrednoj blizini morskog miocenskog litavca, stijene što se bila nataložila uz obale Panonskoga mora.

Dinotherium se tu vjerojatno zatekao u ispaši bujnih pašnjaka, u možda pliocenskom krajoliku velikih jezera i močvara što su tu prevladavale pred pet-šest ili više milijuna godina.

Već je profesor Gorjanović-Kramberger u svojoj monografiji ‘Fosilni proboscidi Hrvatske i Slavonije’, objavljenoj u Zagrebu još 1912. godine, ustvrdio da marija-gorički nalaz predstavlja veliku znanstvenu važnost koji nam dobro oslikava taj krajolik pred milijune godina.

Dakle, slon na grbu Marije Gorice je u stvari praslon te se nadamo da smo našem čitatelju razriješili sve slonovske nedoumice.