Kod napojnice, ili manče, ili bakšiša zanimljivo je to da ne ovisi sve o navikama u destinaciji, nego umnogome i o običajima koji vladaju u zemlji odakle gost dolazi. Pitajte ljude koji rade u turizmu, i sigurno će vam reći kako nema tog kulturnog obrasca koji može natjerati prosječnog Talijana ili Francuza da ostavi neki euro.

Na sličan način, od Amerikanaca ili Kanađana napojnicu možete očekivati i kad nisu sasvim zadovoljni, osim ako su negdje pročitali bizarnu uputu tipa da će se onaj koji pruža uslugu uvrijediti, ili nešto slično. Ili ako su sasvim netipični Amerikanci, kao Steve Buscemi u čuvenoj sceni iz 'Reservoir Dogs' Quentina Tarantina.

Kako bilo, napojnice jesu jedna od stvari koje vrijedi ispitati prije putovanja, inače vam se može dogoditi da upadnete u neželjene, ili neprijatne situacije. Nije stvar samo u visini, nego i u načinu davanja. Amerikanci su oko napojnice zbog minimalno plaćenih konobara stvorili čitavu zasebnu kulturu, kako se izračunava i kome se daje, da ne govorimo o čudesnom umijeću smještanja novčanice u dlan, pa onda ležerno promijeni vlasnika kod oproštajnog rukovanja, ili pak o računima koji već nude opcije od 10, 15 ili 20 posto. Evo nekoliko primjera kako se treba ponašati u raznim - ne svim - zemljama u svijetu, kao što gosti koji dolaze u Hrvatsku obično bivaju upućeni da je dobro zaokružiti iznos, ili pak ostaviti nagradu od 5 do 15 posto, ovisno o renomeu ili vrsti lokala.

AUSTRALIJA

Uslužno osoblje u Australiji uglavnom ne očekuje napojnicu, no dodatak od deset posto, ili bar zaokruživanje računa na neki viši iznos uvijek će biti dobro primljeni.

BRAZIL

Običaj je da se napojnice u Brazilu ostavljaju vrlo diskretno, jer u toj zemlji ne vole da svatko gleda dok novac mijenja vlasnika. Uobičajena je situacija da restorani odmah sami zaračunaju deset posto dodatka za uslugu, a dodatnih pet do deset posto u gotovini uvijek nailaze na zahvalnost osoblja.

EGIPAT

Uobičajeno je da turisti u Egiptu osoblju koje ih poslužuje ostavlja pet do deset posto u gotovini kao nagradu za uslugu.

FRANCUSKA

Francuski restorani, možda i zbog svojih sunarodnjaka, obično se ne žele gnjaviti s očekivanjima od gostiju, pa najčešće odmah uključe naknadu za uslugu u završni račun, što onda napojnicu čini nepotrebnom. No, ako ste baš zadovoljni, nitko se neće buniti zbog bakšiša.

INDIJA

Napojnice su u Indiji sasvim ostavljene volji gostiju, i najčešće neće biti očekivane. I ovdje, međutim, vrijedi pravilo da konobarice i konobari vole primiti desetak posto nagrade, pa na to treba računati, posebno kad usluga nije već uključena u račun.

ITALIJA

Premda ni u Italiji napojnice nisu norma, dobrodošle su, recimo da turisti zaokruže iznos na višu vrijednost kao zahvalnost posluzi. Ako to napravite, ostavite manciu u gotovini, tako da ide izravno onome kome je namijenjena.

JAPAN

Japanci znaju biti komplicirani po standardima stanovnika drugih dijelova svijeta. Napojnice su dobar primjer. Premda će biti shvaćene kao kompliment osoblju za obavljeni rad, mnogi će u Japanu ljubazno odbiti napojnicu, neki će možda biti i uvrijeđeni. Naime, stroga japanska kultura drži da dobra usluga mora biti norma, a ne nešto zbog čega bi onaj koji uslugu pruža trebao biti dodatno nagrađen.

KINA

U NR Kini napojnice nisu očekivane, dapače, u nekim područjima te velike zemlje ljudi će biti pomalo i uvrijeđeni ako im je ponudite. Međutim, u turističkim krajevima i u restoranima više klase osoblje se navikava na napojnicu, i nije loše ostaviti je.

NIZOZEMSKA

Kad je gost u Nizozemskoj zadovoljan uslugom, obično će reći osoblju da zadrži ostatak ili ostaviti malu napojnicu. Međutim, uslužne djelatnosti u toj zemlji zakonom su obvezane da uključe napojnicu u račun, očito način da država i na tom dijelu novčane razmjene uzme porez.

NJEMAČKA

Slično najvećem dijelu Europe, ni u Njemačkoj nema neke naročite kulture vezane uz napojnice. No, opet kao i drugdje, konobari, vozači i drugi turistički radnici bit će zahvalni ako račun zaokružite na višu vrijednost, ili dodate neki postotak.

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE

Već smo u uvodu spominjali ponekad vrlo kompliciranu kulturu napojnica u SAD-u, koja jako varira od grada do grada, no svuda je praktički obveza gosta da ostavi 'tip'. Tamošnja ekonomska kultura time, naime, smatra da pomaže osoblju koje inače prima minimalnu plaću, ponekad čak i ispod minimalca. Naravno, to je sasvim iskrivljeno, jer su - prema europskim standardima - jedini kojima se time pomaže gazde restorana, barova i drugih lokala koji lijepo koriste priliku da ne moraju povećati plaće svojim zaposlenicima. Važno je da to tamo nikome ne pokušavate objasniti, jer je sva prilika da će im biti nejasno čemu se čudite, otprilike kao kod tamošnjeg zdravstvenog sustava koji je u odnosu na europski krajnje nesolidaran. Prema tome, idite za glavnom strujom: kad dobijete račun, na osnovni iznos (dakle prije dodanog poreza) dodajte 15 do 20 posto, u gradovima poput New Yorka ponekad i 25 posto. I to se daje svima: konobarima, taksistima, vratarima, turističkim vodičima i bilo kojoj drugoj uslužnoj djelatnosti, vrijedi i za lokalce i za turiste, i može se platiti i karticom. Ako mislite da je to previše, ne raspravljajte se i budite zahvalni u ime hrvatskih turističkih radnika koji će profitirati od američke naviknutosti na davanje napojnice.

ŠPANJOLSKA

Španjolska je među onim zemljama u kojima se naknada za uslugu često ugrađuje u račun, pa je to dobro provjeriti kod plaćanja računa. Zbog toga napojnice nisu ni očekivane ni uobičajene, a ako je gost ostavi bit će shvaćena kao izraz zadovoljstva uslugom.

TAJLAND

Napojnice u Tajlandu nisu uobičajene, niti ih tamošnja kultura očekuje. No, svaki će radnik u uslužnoj djelatnosti biti zahvalan na nekoj nagradi za dobru uslugu.

UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI

Naknada za uslugu od deset posto je praktički obaveza u emiratskim gradovima poput Dubaija. No, ne smijete zaboraviti da osoblje obično očekuje dodatnih 15 do 20 posto kao poklon i izraz zahvalnosti.