Knjižnice se obično smatraju hramovima pisane riječi, a one najljepše među njima moglo bi se nazvati i hramovima arhitekture. I to je tako oduvijek, od slavne Aleksandrijske biblioteke do danas. Jedna od njih svakako je i Francuska nacionalna knjižnica, čija je veličanstvena zgrada Richelieu nedavno ponovo otvorila svoja vrata nakon punih 12 godina obnove i uređenja.
Po onome što se može vidjeti iza vrata i zidova ovog starog ali prekrasnog zdanja, obnova je pretvorila BNF (Bibliothèque nationale de France) u istinsko ostvarenje snova svakog bibliofila. Obnova je provedena pod vodstvom francuskog arhitektonskog studija Bruno Gaudin Architectes, koji su povijesnu knjižnicu dotjerali novim hodnicima, supermodernim depoima za knjige, kao i muzejskim prostorom koji je pridodan čitaonicama i drugim uobičajenim knjižnjičarskim sadržajima.
Francuska nacionalna knjižnica otvorena je još u 18. stoljeću, u vremenima kad je francusko prosvjetiteljstvo sasvim promijenilo pogled na svijet ne samo u toj zemlji nego i u cijeloj Europi. Od tih vremena do danas zgrada zvana Richelieu (prema adresi u istoimenoj ulici) doživjela je brojne promjene, dodatke i prenamjene. Naravno, u međuvremenu su izgrađeni i drugi objekti u službi BNF-a.
Najspektakularnije izgleda glavna čitaonica knjižnice, Ovalna dvorana, u kojoj su montirane nove police, odlično dizajniran namještaj i rasvjeta koja omogućava uspješan rad svakome tko se služi knjižničnim fondom. U prošlosti, pristup u taj prostor bio je ograničen na znanstvenike i studente, no sada je taj koncept promijenjen, pa je Ovalna dvorana postala jedina čitaonica BNF-a u koju može doći svatko bez plaćanja članstva.
Preuređena i obnovljena je i dvorana Labrouste, sa svojim visokim stropovima i lukovima koje podržavaju jaki željezni stupovi. Ona je sjedište Nacionalnog instituta za povijest umjetnosti, i pristup je ograničen, samo za istraživače.
Staklenim hodnikom put sve posjetitelje vodi u novi muzejski prostor u kojem je izloženo oko 900 predmeta iz zbirke knjižnice. Među njima su kipovi, fotografije i - jasno, ipak je ovo hram knjige - rukopisi velikih francuskih pisaca poput Victora Hugoa i Marcela Prousta. Tu je i ostakljena galerija koja pruća pogled na krovove, nebo i na kupole dvorane Labrouste, što je kreacija na koju su posebno ponosni u Bruno Gaudin Architectes, koji su prostor dizajnirali tako da je cijeli hodnik, zapravo vanjski tunel, napravljen od stakla, pa svjetlost naglašava i spiralno stepenište.
Inače, samo manji dio knjižnične zgrade namijenjen je javnosti i korisnicima. Većina prostora koristi se za urede i posebno skladišta. Tu su uređeni novi arhiv i depo u kojima se čuva većina zbirke BNF-a. Ukupni fundus Knjižnice čini čak 40 milijuna jedinica, od čega je u zgradi Richelieu smješteno njih 22 milijuna.
'Nakon 15 godina rada, javnosti smo predali zgradu koja je temeljito promijenjena kako bi odgovorila suvremenih izazova otvorenosti prema javnosti i gradu, te omogućila interakciju s mlađim generacijama', objavili su iz studija Bruno Gaudin nakon otvaranja.
U kompleksu koji je sada obnovljen, 'majci' cijele nacionalne knjižnice, drže se neka od najvećih francuskihblaga, a rekonstrukcija je bila nužna zbog starosti zgrade izgrađene u 17. stoljeću, te zastarjelih tehničkih i sigurnosnih instalacija. U lošem su stanju bili i prostori za javnost, ali i radni uvjeti zaposlenika. No, najveći problem bili su uvjeti u kojima je državno neprocjenjivo knjižnično blago. Zbog toga je kompletna rekonstrukcija bila nužna, pogotovo što su od pedesetih godina prošlog stoljeća naovamo obavljani samo pojedinačni radovi, svojevrsno 'gašenje požara' gdje godi bi se pojavili problemi. Projekt studija Gaudin je postigao baš to: temeljitu obnovu s nužnim osuvremenjivanjem cjelokupne infrastrukture ove važne institucije. No, u obnovi su se postigli i neki estetski pomaci, od spektakularnog spiralnog stepeništa, preko fasade i staklenih tunela do vrtova oko zgrade.
