Malo je mitoloških stvorenja koja su toliko poznata i toliko titraju maštu kao jednorog, obično prikazivan u obličju bijelog konja sa spiralnim rogom koji mu izlazi iz čela. Tom stvorenju, za koje bi mnogi stavili ruku u vatru da je doista postojala, pripisuju se i magične moći, sjetite se Harry Pottera. No, odakle nam je došao mit o jednorogu?
O jednorozima i njihovoj ulozi u povijesti napisano je mnoštvo radova, a najstariji prikazi te mitološke životinje potječu iz civilizacija koje su se rasprostirale u dolini Inda u južnoj Aziji između 3300. i 1300. godine prije Krista. To uključuje područja današnjeg Afganistana, Pakistana i Indije. Na pečatima i pločicama iz tog doba može se vidjeti životinja nalik konju, prikazana iz profila s jednim rogom. No, prema ne tako davnom članku objavljenom u engleskom muzeju St Neots, na prikazima je zapravo tur, jedna vrsta danas izumrlog divljeg goveda s tog područja.
vezane vijesti
Slavni Američki prirodoslovni muzej svojedobno je imao izložbu o mitološkim bićima na kojoj su prikazani prvi kineski zapisi o jednorozima, datirani oko 2700. prije Krista. Po tim opisima, jednorozi izgledaju kao kombinacija različitih životinja, recimo tijelo jelena, rep vola, šareno krzno i rog prekriven mesom. Baš kao i u kasnijim europskim zapisima, azijski jednorozi opisivani su kao plaha i samotnjačka stvorenja.
Na zapadu jednoroge je, koliko se zna, prvi opisao Ktezije, grčki liječnik i povjesničar, koji je u četvrtom stoljeću prije Krista prepričavajući susrete s putnicima iz južne Azije. Tako je pisao o divljim magarcima veličine konja s bijelim tijelima, plavim očima, crvenim glavama i višebojnim, oko pola metra dugim rokom. Očito, i tu je mašta spojila nekoliko različitih životinja.
Čestu zabunu izazivale su i greške u prijevodima s jezika na jezik, kako bi putnici prenosili priče iz dalekih zemalja. U jednoj takvoj seriji loših interpretacija, u prijevodu Biblije s hebrejskog na grčki, riječ kojom su Židovi nazivali spomenuto izumrlo govedo pretvorila se u grčku riječ monokeros ('jedan rog'), koja se koristi za nosoroge. Odatle je otišlo u latinski 'unicornus', pa odatle u sve druge jezike. Krajnji rezultat: jednorog je postao biblijska životinja koju se povezuje s Isusom Kristom.
Mletački istraživač Marco Polo (bez obzira mislite li da je njegovo korčulansko podrijetlo uvjerljivo poput postojanja jednoroga) također je dao svoj doprinos ovoj priči. U njegovim putopisima - inače punim najfantastičnijih stvorenja - kaže da ono što je dotad slušao i čitao o azijskim jednorozima 'ne odgovara stvarnosti'. Tako kaže da stvarni jednorozi uživaju u životu u močvarama i blatu, i odbojnog su izgleda 'nimalo nalik onome kako ih opisujemo u našim zemljama'. Kaže da su to krupne životinje s velikim crnim rogom, krznom poput bivoljeg i nogama nalik slonovskima. Dosad vam je vjerojatno već jasno da je Polo zapravo opisivao nosoroge.
U srednjem vijeku i kasnije po Europi se ozbiljno trgovalo 'jednorogovim rogovima' sa čarobnim svojstvima. No za to su zaslužni pomorci - posebno kitolovci - koji su trgovcima nudili koplju nalik zub arktičkog kita narvala, koji može narasti i do tri metra. Zbog toga narvale i danas zovu 'morskim jednorozima'.
Dapače, većina europskih prikaza jednoroga i njihovih rogova kakve danas poznajemo dolazi baš od narvala. Dovoljno je pogledati brojne slike starih europskih majstora, na kojima se na konjskom čelu izdiže bijeli, dugi, spiralni rog. Upravo onakav kakav igrom evolucije raste na glavi narvala. A kako velika većina ljudi koja nije plovila morima ipak tada nije znala ni da narvali postoje, a kamoli da su ih ikad vidjeli, bilo ih je lako uvjeriti u 'podrijetlo' roga koji im se prodavao 'pod svijeću'.
A 2004 study published in the European Journal of Archaeology(opens in new tab) noted that narwhals were largely unknown in Europe in the Middle Ages, although some people hunted them and acquired their tusks. "The unicorn is well known in medieval pictorial and written culture, particularly in the fourteenth and fifteenth centuries, whilst the absence of narwhals from western European art and thought is striking," the study's author wrote. While narwhals actually existed, most people hadn't heard of them, so the tusks helped reinforce tales of mythical unicorns, which weren't real but were commonly believed in.
Danas, naravno, nitko više ne misli da jednorozi (onakvi kakvi se pojavljuju u mitologiji) postoje, ili da su ikad postojali. Kako je i inače slučaj s takvim pričama, nestale su s pojavom prosvjetiteljstva, kad je potreba za znanstvenim dokazima postala važnija od vjerovanja. Kako danas stoje stvari - sjetimo se 'strućljaka' u pandemiji, ne bi valjalo čuditi da se negdje na tržištu opet pojavi čarobni prah.
