Prije nekoliko dana u Australiji je s navršenih 89 godina umro Nino Sydney, rođeni Zagrepčanin, arhitekt koji je svojedobno sasvim promijenio način na koji Australci promišljaju vlastito stanovanje, posebno u predgrađima. Pa ipak, ni 'down under', a pogotovo kod nas, to ime nije usječeno u kolektivnu memoriju.
Naravno, Nino Sydney nije pravo ime ovog slabo poznatog projektantskog genija kojega su australski mediji na vijest o smrti nazvali biranim epitetima poput 'heroj predgrađa'. Taj arhitekt i nekadašnji vaterpolist preuzeo je ime grada koji ga je primio. Rođen je u Zagrebu 1932. kao Hrvoj Oskar Ninoslav Pl. Somogy.
U našem glavnom gradu studirao je arhitekturu i igrao vaterpolo za Mladost, dok nije emigirao u Australiju 1955. Da bi se probio u novoj domovini, morao je ponovo studirati na sveučilištu u Sydneyu jer mu jugoslavenska diploma nije bila priznata. Vjerujući da će mu u usponu pomoći jednostavnije ime od onoga kojeg je imao u krštenici, 1959. je službeno promijenio ime u Nino Sydney. U jednom od članaka objavljenih povodom Sydneyeve smrti, njegov sin Mark objasnio je da je Nino htio 'ime koje će biti jednostavno za izgovor Australcima, počinjati sa S i završavati na Y i imati šest slova kao Somogy'.
vezane vijesti
No, to je samo kuriozitet, ono po čemu je za sva vremena zadužio Australiju i australski način života jest Beachcomber, kuća izgrađena od prefabriciranih elemenata pod očitim utjecajem načela Bauhausa. Zdanje je u prizemlju imalo garažu, praonicu i ulazni hol, a na katu su bili terasa na prednjoj fasadi i platforma na stražnjoj. Bio je to jednostavan, a praktičan i lijep dizajn koji se odlično uklapao na padinama brda. Kuća je prvi put predstavljena 1961. u Carlingfordu na zemljištu tvrtke Lend Lease. Ovisno o opremljenosti i veličini cijena joj je bila između 3500 i 6000 funti (Australija se do 1966. koristila britanskom valutom), što je uz preračunavanje inflacije ravno današnjih 104 tisuće australskih dolara, odnosno oko 65 tisuća eura.
U to vrijeme poduzetnici i arhitekti u Australiji najviše su se bavili novim promišljanjem stambenih kuća, i stilom i konstrukcijskim osobinama. Najčešće se živjelo u malim kućama zbog velike nestašice građevinskog materijala, pa se pokazala nasušna potreba za udobnim kućama koje su ljudi mogli priuštiti. Ono čega Australija ima u izobilju je, pak, zemljište pa nije bio problem graditi kuće poput Beachcombera, najčešće na parcelama od 800 i tisuću kvadratnih metara.
Kreacija Nina Sydneya pokazala se idealnom za obalna područja uz plaže u Sydneyu i oko njega, ali ih je tvrtka Lend Lease prodavala i u Melbournu i Canberri. I to u velikom broju. U to vrijeme najpoznatiji australski arhitekt bio je još jedan imigrant, Harry Seidler, čiji je projekt "Rose Seidler House" iz 1950. bio kuća o kojoj se najviše govorilo u Sydneyu. No, kuće zagrebačkog vaterpolista bile su neusporedivo bolje prodavane, započevši eru masovnog stambenog tržišta. Tu pionirsku ulogu Nina Sydneya prepoznaju i današnji investitori i arhitekti, priznajući mu da je započeo trend koji traje i danas. Dapače, kažu, natjerao je ljude da na svoje stanovanje gledaju na potpuno novi način, jer su napokon mogli priuštiti veće kuće.
Nažalost, kao projektant "na plaći" Nino Sydney nikad nije zavrijedio javno priznanje kakvo je bez sumnje zasluživao. Radio je za Lend Lease koja je skupljala nagrade njegovim projektima, primjerice s Casa Blancom koja je koštala 10 tisuća australskih dolara, i 1967. bila proglašena najboljom kućom tamošnjeg Instituta za arhitekturu. Do odlaska iz te tvrtke 1973. Sydney je projektirao više od pedeset različitih stilova kuća. Nastavio je raditi do 1997., a ponosan na svoj najvažniji projekt Beachcomber u kasnijoj fazi rada i života najviše se bavio adaptacijom te kuće za manje parcele. No, nikad nije ponovio svoj najveći uspjeh, jer su se promijenile i ekonomske prilike, ali još više stambene navike koje je upravo on počeo mijenjati.
Kad nije radio, Sydney je bio vrstan vaterpolist. Još 1952. bio je izabran u mladu jugoslavensku reprezentaciju s kojom je pobijedio na Univerzijadi u Dortmundu, a potom igrao za njemački klub Rote Erde Hamm, i istodobno radio u struci. Kad se doselio u Australiju priključio se najboljem sidnejskom klubu Bondi, u kojem je 1961. postao kapetan. Bio je i trener australske reprezentacije na europskoj turneji 1965., a 1968. je čak osnovao novi klub. Jedno vrijeme krajem sedamdesetih je bio trener vaterpolskih ekipa u Njemačkoj i Austriji. Nije to sve: u četrdesetoj godini počeo se baviti skvošem, i 2002. osvojio srebrnu medalju na svjetskom prvenstvu igrača starijih od 35 godina.
Unatoč desetljećima života u Australiji, Nino Sydney nije zaboravio ni odakle je došao. Bio je član udruženja alumnija zagrebačkog sveučilišta u Australiji, a pomagao je Hrvatskoj i za vrijeme Domovinskog rata. Prije 12 godina gostovao je na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je održao predavanje 'Od Zagreba do Sydneya – životni put člana AMAC-a'.
