Jeste li se ikada susreli s problemom ljudi koji ne prestaju pričati samo i isključivo o sebi i svojim problemima? Ako poznajete nekog takvog onda se možda još dobro sjećate da se isprva činio kao prijatelj iz snova – otvoren, društven, spreman dijeliti razmišljanja, zabavan, prijateljski raspoložen i pozitivan.
Takvi se ljudi na prvu čine kao izuzetno atraktivni sugovornici. Zato što su tako spremni otvoreno pričati o sebi i svojem životu, čini vam se da ćete u njima dobiti nekoga tko će i vas spremno slušati i podržati. No, umjesto prijateljskog uha za slušanje uporno dobivate neprobojan zid i s vremenom vam je sve jasnije da vas to počinje zamarati: ta osoba gotovo uvijek priča o sebi, često i iste priče.
Počinje vam ići na živce da uvijek o svemu imaju mišljenje, bez obzira na to znaju li uopće išta o temi. Monopoliziraju razgovor i uvijek ga skreću na sebe. Nakon razgovora s njima osjećate se kao iscijeđena krpa. Nemate osjećaj da ste uopće vodili razgovor, jer to i nije bio razgovor: oni ni ne obraćaju pažnju na druge, njima je samo važno da odverglaju svoje. Oni su svojevrsni konverzacijski narcisi.
No, vjerojatno ste se u tom iskustvu susreli i s čestom dvojbom: iako je s njima nemoguć kvalitetan dijalog, često se ponovno pojavljuje ona simpatična i pristupačna osoba koju ste poznavali na početku. Tako neprekidno upadate u istu zamku, jer sami sebe uvjeravate da će sljedeći put biti drukčije, pa i da je problem zapravo u vama.
No, nemojte sebe mučiti. Osoba koja previše priča o sebi nije postavila jasnu granicu između sebe i svoje okoline. Njezina ju narcisoidna osobnost sprječava da shvati da nije centar svijeta – njoj je sasvim normalno da se svaki razgovor vrti oko nje i nije joj ni na kraj pameti da njezino beskrajno lupetanje druge ubija u pojam. Naravno, nemoguće joj je na to ukazati – ako ste ikada pokušali, onda znate da ona problem ne vidi u sebi.
Ljudi koji imaju pretjeranu potrebu svu pozornost usmjeravati na sebe zapravo su duboko nesigurni. Njima je potrebno da ih drugi slušaju jer im to daje potvrdu vlastite vrijednosti – njihovo samopouzdanje ovisi o vašoj neprekinutoj pozornosti. Nikada vas neće pitati kako ste i što se događa u vašem životu, dapače, uglavnom će imati spreman početak razgovora koji će ovako ili onako imati veze s njima.
Nevjerojatno je to što većina nas zapravo ne raspolaže alatima kako se nositi s time. Dapače, uglavnom se osjećamo kao u zamci, kao u nekoj uvrnutoj igri iz koje nema izlaza, u kojoj je naša obaveza slušati. Zapravo realno imate samo dvije opcije: nastaviti slušati i zbog toga se osjećati loše, ili biti radikalan i prekrižiti takvu osobu sa svojeg popisa prijatelja. Promijeniti ih nećete uspjeti.
