Zamišljen prema istoj tehnološkoj ideji koja omogućuje letenje zračnim brodovima cepelinima, projekt Oversky predlaže niz modularnih lebdećih struktura koje bi se mogle smjestiti u dosad neiskorištenom prostoru iznad gradskih ulica, spojene sa susjednim običnim zgradama ili drugim fiksnim strukturama kako bi im se omogućio pristup. Time bi se osvojio novi urbani prostor, ali bi lebdeće strukture istodobno hladile gradove ublažavajući efekt urbanih toplinskih otoka, poput svojevrsnih umjetnih oblaka.

Naime, ideja je arhitekata i drugih stručnjaka iz Framlaba da se modularne strukture izrade od najmodernijih materijala dobivenih 'nanofotonskim inženjeringom', koji bi odbijali toplinu natrag u atmosferu dok bi istodobno hladili zasjenjeni prostor ispod sebe. Time bi se postigao efekt sličan onome koji imaju krošnje stabala, ali na puno većoj skali jer bi se lebdeće građevine mogle postavljati i iznad velikih otvorenih prostora poput parkirališta ili raskršća.

Projekt predviđa ostavljanje nužnog prostora između lebdećih i običnih zgrada kako bi ulice imale dovoljno danje svjetlosti i strujanja zraka. U lebdećim zgradama mogli bi se nalaziti uredi, trgovine i drugi javni sadržaji, ili bi one naprosto mogle služiti kao pješački koridori iznad prometnih ulica. Uglavnom, mogućnosti su nebrojene.

Kao inspiracija za Oversky norveškim arhitektima poslužili su cepelini, zračni brodovi čija je zlatno doba naglo završilo 1937. godine nakon katastrofe Hindenburga. Taj njemački lebdeći div zapalio se i srušio nakon trodnevnog transatlantskog putovanja, u trenutku kad se pripremao za slijetanje u zračnu luku Lakehurst u New Jerseyu. Zastrašujuće snimke zaustavile su razvoj zračnih brodova u sljedećim desetljećima, no danas su oni ponovno u modi zahvaljujući novim, znatno sigurnijim tehnologijama. Ultralagane konstrukcije od ugljičnih vlakana, moderni materijali i korištenje inertnog plina helija umjesto zapaljivog vodika, omogućile su i ideju lebdećih građevina.