Ljudska vrsta ponekad samoubilački uništava vlastiti okoliš. Klimatske promjene su prva asocijacija, ali ima i primjera koji se ponavljaju još očitijom pravilnošću. Sjećate se nestanka ruskog Aralskog jezera, nekad četvrtog najvećeg na svijetu? Zbog skoro istih razloga njegovu sudbinu danas doživljava Veliko slano jezero na drugom kraju svijeta, u američkoj saveznoj državi Utah
To jezero, po kojem je nazvan obližnji Salt Lake City, najveće je slano jezero zapadne hemisfere, moglo bi sasvim nestati već u sljedećih pet godina. To bi nanijelo nepopravljivu štetu tamošnjem ekosustavu, ali bi imalo i vrlo konkretne i katastrofalne posljedice na ljude, jer bi izložilo milijune ljude toksičnoj prašini dosad zarobljenoj ispod dna jezera.
vezane vijesti
Tako se navodi u oštrom upozorenju kojeg je početkom siječnja objavio tim od 32 ekologa i prirodoslovaca. U izvješću se kaže da je jezero izgubilo 73 posto svoje vode i 60 posto površine od 1850., i danas je u dosad nezabilježenoj opasnosti. Glavni krivac je pretjerano korištenje vode iz jezera, posebno to što je oko 74 posto vode kojom se jezero trebalo puniti potrošeno na poljoprivredne zahvate koji su na tom području jako neodrživi, a koji uglavnom proizvode lucernu i sijeno, odnosno stočnu hranu.
Veliko slano jezero iznimno je važno za ekosustav toga područja. Oko jezera je stanište za oko deset milijuna migratornih ptica, a ekonomske aktivnosti koje se tamo odvijaju donesu godišnje 2,5 milijardi dolara. Sve je to sada ugroženo, jer nakon rekordnog pada vodostaja u posljednje tri godine, jezero sada ima dubinu koja je 5,8 metara ispod prirodnog prosjeka. Nestanak vode iz jezera izrazito utječe na salinitet u njemu, koji je prešao granicu koja je sigurna za alge i tamošnje rakove koji inače održavaju živim lanac ishrane u jezeru, što cijeli ekosustav u regiji oko jezera dovodi na rub kolapsa.
Stoga spomenuta grupa znanstvenika navodi da su potrebni hitni koraci i precizno su izračunali: u jezero treba dopremiti 1234 milijardi litara vode godišnje, što je ravno punjenju pola milijuna olimpijskih bazena, i to samo da bi se spriječilo da jezero dosegne 'točku bez povratka' već do kraja 2024. Posebno se to odnosi na spomenute projekte navodnjavanja poljoprivrednih površina - po autorima studije potrošnja vode iz jezera i njegovih pritoka mora biti smanjena najmanje 30-50 posto.
Sjetimo se ponovo Aralskog jezera; njegovo presušivanje najvećim je dijelom posljedica neracionalnog navodnjavanja. Toliko o učenju na greškama.
'Prvi zakon ekologije jest da je sve povezano. Kolaps ili oporavak Velikog slanog jezera imat će utjecaja na cijelo okolno područje, čak i na cijelu zapadnu hemisferu. Gubitak jezera bila bi globalna tragedija. SIli ćemo drastično smanjiti potrošnju vode ili ćemo snositi posljedice. S prirodom nema pregovora, napisao je glavni autor izvješća Benjamin Abbott, profesor na sveučilištu Brigham Young.
A sada dolazimo i do dramatičnog učinka kojeg bi nestanak Velikog slanog jezera imao na ljudsko zdravlje, koji dolazi paralelno s problemima za buduću poljoprivredu i industriju na lokalnom području. Naime, dno jezera sadrži otrovnu prašinu pomiješanu s opasnim metalima i tvarima poput antimona, bakra, cirkonija ili arsenika koji bi mogli zahvaljujući vjetrovima biti podignuti u zrak i oštetiti usjeve, zatrovati tlo, topiti snijeg, a u slučaju ulaska u dišni sustav ljudi povećati opasnost od bolesti poput astme, bronhitisa, srčanih oboljenja i raznih vrsta raka. Prema izvješću, prašina iz jezera već je zabilježena u južnim dijelovima Utaha i u Wyomingu.
Ima li nade? Znanstvenici kažu da nije još umrla. Veliko slano jezero puni se vodom iz triju rijeka, Weber, Jordan i Bear, koje pak vodu dobijaju sa snijegom pokrivenih planina Wasatch istočno i sjeverno od Salt Lake Cityja. Ove zime snijega je na tim planinama bilo više od uobičajenog prosjeka, što znači da će i u jezero stići više vode. No, da bi se to doista i dogodilo, političari moraju odraditi svoj dio posla: spriječiti da voda bude preusmjerena u druge svrhe.
Ono što ohrabruje su zakoni izglasani prošle godine u saveznoj državi Utah, a kojima se omogućava da jezero dobije više vode. No, ekolozi i dalje traže da aktivnosti koje proizlaze iz tih zakona budu proglašene hitnim, jer nešto treba što prije poduzeti.
Ono što se događa u Utahu nije jedinstvena situacija. Naime, slana jezera širom svijeta dijele sudbinu ovog američkog, jer je polovica vode iz njih već nestala, najviše zahvaljujući lošim projektima navodnjavanja u posljednjih stotinjak godina, na što su se 'nalijepile' klimatske promjene. Dapače, one bi mogle još ubrzati smanjenje globalnog vodnog bogatstva.
