Premda su proteklog ljeta mediji javljali o povećanom broju napada morskih pasa na ljude diljem svijeta, takvi incidenti su izuzetno rijetki, a još su rjeđi napadi sa smrtnim posljedicama.
Svake godine u svijetu se prijavi oko 80 neprovociranih napada morskih pasa na ljude. Prosječno u tim napadima smrtno strada šest do osam osoba. Ukupno postoji više od 489 vrsta morskih pasa, a samo su tri odgovorne za ničim izazvane napade na ljude: velika bijela psina (Carcharodon carcharias), tigrasti morski pas (Galeocerdo cuvier) i morski pas bik (Carcharhinus leucas).
vezane vijesti
Izgledi da vas napadne morski pas nisu baš veliki. Prirodoslovni muzej Floride, američke savezne države u kojoj se godišnje zabilježi najveći broj napada na svijetu, izračunao je da u Sjedinjenim Državama šansa da će osobu koja se kupa u moru napasti morski pas iznosi 1 prema 11,5 milijuna, dok su izgledi da će vas morski pas ubiti još daleko slabiji - 1 prema 264,1 milijun.
Štoviše, daleko su veći izgledi da ćete nasilnom smrću umrijeti od nečeg puno banalnijeg: primjerice, u obalnim državama SAD-a od udara groma pogine prosječno 38 ljudi godišnje, u usporedbi s manje od jednim smrtnim slučajem u napadu morskog psa. Ipak, postoje određene situacije u kojima je rizik napada veći. Na plažama jugozapadne Australije zimi i u rano proljeće izgledi da morski pas napadne surfera iznose 1 prema 40 tisuća, dok su ronioci u još većoj opasnosti - rizik napada morskog psa povećava se na 1 prema 16 tisuća.
Poznato je da ljudi nisu prirodna hrana morskim psima. Zašto onda oni uopće bez povoda napadaju ljude?
Ranije se vjerovalo da morski psi zabunom napadnu ljude vjerujući da su oni njihov glavni plijen — tuljani. Nakon opsežnog proučavanja ponašanja morskih pasa, ta je teorija uglavnom odbačena. Morski psi imaju odličan vid i teško da bi surfera na dasci zamijenili za tuljana. Ipak, u mutnim priobalnim vodama, gdje se hrane jatima manjih riba, moguće je da morski psi slučajno zagrizu nekog kupača, ali u tim slučajevima odmah bježe prema pučini.
Brojna svjedočanstva preživjelih kupača sugeriraju da su morski psi jednostavno znatiželjni, a budući da su dominantni predatori u većini oceanskih ekosustava, ne znaju što je to strah. Njihova su usta fino ugođeni osjetilni organi, pa morski psi njima ispituju nepoznate predmete i pokušavaju utvrditi njihovu moguću prehrambenu vrijednost. Drugim riječima, morski psi zapravo ne pokušavaju pojesti čovjeka, već procjenjuju 'isplati li se' pojesti ga. Čak i u napadima koji rezultiraju smrtnim posljedicama, morski pas najčešće ode nakon ugriza ili dva, nezainteresiran da pojede nesretnog plivača.
Drugi faktor napada na ljude mogla bi biti teritorijalnost morskog psa. Iako ne moraju nužno imati teritorije u smislu kopnenih grabežljivaca, među morskim psima postoji uočljiva hijerarhija dominacije. Sustav je jednostavan: najveći morski psi dobivaju najbolja mjesta za lov. Dominantni psi redovito istjeruju uljeze sa svog teritorija, ako je potrebno i nasilno, a neki napadi na ljude mogli bi biti rezultat prirodnog instinkta morskog psa da brani svoj izvor hrane od svih nepozvanih gostiju.
No, koji god bili razlozi napada, ljudi su daleko veća prijetnja morskim psima. U posljednjih 50 godina globalna populacija tih drevnih stanovnika oceana smanjila se za 70 posto, a svake godine ljudi - namjerno ili kao usputni ulov - usmrte oko 100 milijuna morskih pasa.
