Tada, naime, ovo biće koje ulijeva strah svakom labilnijem plivaču, postaje ono što uistinu jest, jedna od najfascinantnijih životinja koje nastavaju Zemlju. Govori o tome sasvim zorno mnoštvo podataka u studiji koju je pod naslovom 'Zašto morski psi grizu ljude' izdala zaklada Save Our Seas.

Recimo, jeste li znali da na svijetu godišnje oko 70 ljudi umre od posljedica gušenja hrenovkom? Istodobno, na cijelom svijetu u tih godinu dana umre samo deset ljudi zbog napada morskih pasa, a ugriza godišnje ima između 70 i 100. Ni ljudi nisu sasvim nedužni u cijeloj priči. Od 96 ugriza zabilježenih na svijetu 2020. četrdeset ih je došlo nakon što su ljudi koji su kasnije ugriženi na neki način dirali, pa često i maltretirali morske pse.

Ima još: procjenjuje se da se godišnje utopi oko 236 tisuća ljudi, a 1,3 milijuna ih pogine u prometnim nesrećama. Ponovimo: u istom razdoblju na cijelom svijetu morski psi ubiju deset ljudi. Slikovitije rečeno, puno je opasnije voziti se na plažu, nego ući u more u kojem vas čeka veliki bijeli. Opasniji su i udari munje, ozljede od električnih alata ili rupe u pijesku. Manje ljudi godišnje završi u bolnici zbog ugriza morskog psa, nego od opekotina od sunca, dehidracije ili opečenosti meduzom.

Zaključak, a to su znanstvenici dokazali i na druge načine, je da ljudi doista nisu nešto naročito omiljena hrana za morske pse. No, da ne bismo situaciju učinili posve ružičastom, oni ipak s vremena na vrijeme grizu ljude, pa spomenuta studija pokušava odgovoriti i na pitanje zašto se to događa.

Kako u dokumentu tvrdi voditeljica projekta dr. Alison Kock, jedan od razloga mogla bi biti svojevrsna znatiželja, pa zapravo nije u pitanju napad nego provjera što ili tko je pred njima. Zato se često događa da i navodno najkrvoločnije vrste morskih pasa čovjeka samo lagano ugrizu i odu. Dapače, ogromna većina slučajeva onoga što se tumači kao napad zapravo je te prirode. Morski psi su toliko samouvjereni i neugroženi od drugih morskih životinja (osim kitova ubojica) da mogu ležerno provjeravati kakvo je to plivajuće čudno stvorenje neobičnog oblika pred njima.

Drugi razlog zašto ipak dolazi do napada - makar ih malo završi fatalno - jest zabuna, jer ponekad od ljudi misle da su druge, njima daleko ukusnije životinje poput tuljana. Studija je utvrdila da se većina ugriza događa u zamućenom moru, pa slaba vidljivosti i pozadinska buka mogu otežati razlikovanje pravog od lažnog plijena.

Morski psi su, dakle, vrijedni svakog divljenja, jer potječu još od prahistorijskih životinja i evolucijom su postali istinski strojevi za ubijanje, ali drugih riba i sisavaca, a ne ljudi. S druge strane, to ne znači da treba sasvim zanemariti oprez. Zato, ako se slučajno zateknete u vodama gdje obitava velika bijela psina, ili neka druga slična mesožderka, uvijek pratite signale i oznake koje postavljaju vlasti ili različite agencije i organizacije. Najbolje je izbjegavati plivanje u moru kad je slaba vidljivost, a posebno treba zaobilaziti akvatorij u kojem obitavaju vrste koje su uobičajeni plijen morskih pasa, poput tuljana i drugih morskih sisavaca.

Važno je znati i da nisu svi morski psi skloni napadu na čovjeka, posebno ne u Jadranu, pa ni šire u Mediteranu. Recimo, smrtni slučajevi dogodili su se nakon ugriza samo desetak od oko 500 poznatih vrsta morskih pasa, koji su jedan od ključnih faktora zdravlja oceana i mora. Opasnost pogotovo nije vezana uz veličinu, jer je najveća riba na svijetu, kitopsina, potpuno bezopasna i jedva može progutati hranu veličine malo veće naranče, pa su od nje u opasnosti jedino planktoni. Za ljude najopasniji, ali opet samo koliko ima prstiju na dvije ruke, svakako su tigrasta psina, veliki bijeli i morski pas - bik. Zbog svega navedenog, i kad se uzme u obzir izlov morskih pasa zbog ponekad tako bizarnih razloga kao što je vjera u afrodizijačke osobine leđnih peraja velike bijele psine, ljudi su veća opasnost za morske pse, nego što je slučaj u obratnom smjeru.