Najčešći razlog zbog kojega ljudi voze električne romobile - uz onaj da im se čini da izgledaju cool na njima - jest ekologija. No, ispada da stvari baš i nisu tako jednostavne, ako je suditi po rezultatima studije dvaju sveučilišta, jednog španjolskog i jednog ciparskog.
Otkako je krenula pandemija jedan od načina na koji su se stanovnici gradova tješili bilo je uvjerenje da će bar zrak postati nešto čišći zbog smanjenog prometa. Drugi su, pak, ekološku svijest i želju za boravkom na otvorenom ispunjavali vožnjom električnih romobila i bicikla. Taj je trend trebao potaknuti ljude da odbace vožnju vlastitim automobilima ili za epidemiološku situaciju pogubno prekrcanim javnim prijevozom. Rezultat je - ako niste pješak kojem ide na živce kad se mora micati skoro nečujnim prometalima po pločniku - doista ukazivao na dobar smjer, jer su se električni romobili pojavili svuda. Dapače, prošlu turističku sezonu brojne su agencije napravile pristojan biznis od njihovog iznajmljivanja. Pa ipak, izgleda da konačni rezultat nije tako ohrabrujuć kao što ukazuje zarada proizvođača i iznajmljivača.
Istraživači s Politehničkog sveučilišta u španjolskoj Cartageni i Ciparskog tehnološkog sveučilišta upozoravaju da trend ipak nije zaživio tako snažno kako se čini. Naime, navika korištenja osobnih automobila skoro se sasvim vratila, a zagađenost gradova nije ništa smanjena zbog promjene trendova i pandemije. Njihovo istraživanje donijelo je usporedbu odnosa između različitih vidova urbane mobilnosti i razine zagađenja u 2019., 2020. i 2021. Pokazalo se da je u brojnim europskim urbanim središtima u kojima je promet i inače gust povećana razina zagađenja unatoč tome što je na početku pandemije bila smanjena, a posebno unatoč sve većem broju romobila i bicikla. Zaključak je da oslanjanje na mikromobilnost - kako se obično zove korištenje ovakvih prijevoznih sredstava - ni izbliza nije dovoljno za radikalnu promjenu kvalitete gradskog zraka. Dapače, kažu, trend popularnosti ovog vida prijevoza može čak i zamaskirati ono što se doista i dalje događa. Ukratko, sugerirali su gradskim ocima širom Europe da nađu neki drugi način za čišćenje zraka.
Europske zemlje pokušavaju na razne načine olakšati život i disanje u gradovima, one na sjeveru - Danska, Norveška, Njemačka... - kontinenta otišle su jako daleko u odnosu na jug. I u našem neposrednom susjedstvu imamo odličan primjer Ljubljane koja već godinama nosi titulu jednog od najzelenijih gradova na svijetu s pješačkom zonom koja pokriva dobar dio centra grada. Kod nas se o takvim rješenjima tek razmišlja, a mnogi gradovi nemaju ni pristojnu biciklističku infrastrukturu, niti su neka od ovih vozila valjano regulirana. Otud i stalni ratovi između pješaka i vozača e-romobila i e-bicikla koji više vole jurišati po pločnicima nego se izlagati opasnosti na kolniku.
Jedno od rješenja smislila je Španjolska, u kojoj će svaki grad veći od 50 tisuća stanovnika morati od 2023. stvoriti zone manje emisije štetnih plinova, odnosno zabrane prometovanja vozilima na fosilna goriva. Takve zone postoje već u drugim zemljama, no nigdje dosad nisu tako zakonski propisane za veće gradove.
