Postoji i druga kategorija gitara za koje danas treba na odgovarajućim aukcijama odvojiti značajne iznose, one koje su proizvedene u iznimno malo primjeraka, bilo zato što su dizajneri i proizvođači odustali od proizvodnje, ili jer je riječ o prototipovima, ili su se ponekad iz nedokučivih razloga jako loše prodavale.

Takvima ćemo se i ovdje 'zabaviti', a neke od njih su doista prekrasne i šteta je što će u njima uživati samo milijunaši koji ih mogu priuštiti.

Gibson je originalnu seriju svog slavnog Les Paul Standarda 1959. proizveo u samo 1700 primjeraka, pa je to — uz legendarnu kvalitetu tog instrumenta koji se općenito smatra jednom od najboljih gitara ikad proizvedenih — glavni razlog zašto dosežu velike cijene. Najveći iznos ikad plaćen za jedan primjerak iz te serije je 237 tisuća dolara. Zanimljivo, na samom početku Les Paul Standard nije bio naročito dobro primljen od gitarista, i tek kad su se za taj model mašili likovi poput Jimmyja Pagea, Erica Claptona ili Keitha Richardsa počela je njegova uspješna priča. Zbog toga je porasla vrijednost i izvornoj seriji.

Jednu od najzanimljivijih priča ima Fenderov model iz 1951., koji se u gitarističkim krugovima obično naziva 'NoCaster', premda mu to nije službeno ime. Proizvedeno ih je ravno 475, a na aukciji je najviša postignuta cijena 225 tisuća dolara. Riječ je o preteči puno slavnijeg i popularnijeg Fender Telecastera, po obliku su identični, a i po nekim drugim osobinama. Kad se ova gitata pojavila 1950., Fender je prvobitno nazvao Broadcaster.

Međutim, istodobno je kompanija Gretsch na tržište izbacila komplet bubnjeva pod istim imenom, i od Fendera su tražili da promijeni ime. Da ne kompliciraju, u Fenderu su se odlučili na jednostavan potez: s glava dotad neprodanih gitara ostrugali su naziv modela, zbog čega tamo stoji samo Fenderov logo, i tako je bilo sve do pojave Telecastera.

Premda se, gledajući nastupe brojnih rock bendova, čini da je riječ o jednoj od najzastupljenijih gitara, posebno u heavy metalu, Gibson je svojih Flying V gitara iz 1959. proizveo samo 98. Kad se taj model tek pojavio bio je iznimno nepopularan, u prvoj godini prodano ih je samo 81. Već sljedeće godine proizvodnja je obustavljena, a u opticaju ih je ostalo jako malo.

Kasnije verzije te gitare, bile Gibsonove ili nekih drugih proizvođača, bile su puno uspješnije što dokazuje da je dizajn očito bio preradikalan za kraj pedesetih godina. Kako bilo, to nešto preostalih modela prodaje se jako dobro, pa je 2009. jedan primjerak prodan za 182.500 dolara, a stotinjak tisuća dolara je postala uobičajena cijena.

Danas malo poznati proizvođač Bigsby je 1949. izbacio prekrasni model Bigsby Birdseye Maple Solid Body, jednu od prvih električnih gitara čije je tijelo bilo od punog drva, a ne poluakustičnu. No, nisu naročito dobro prošli na tržištu.

Proizvedena su samo 23 komada, a četvrti primjerak iz te serije prodan je 2012. za punih 266 tisuća dolara. Taj isti primjerak izvorno je bio na naslovnici Bigsbyjevog kataloga. Inače, taj proizvođač zapamćen je najviše po prvoj uspješnoj izvedbi vibrato poluge.

Još jedan Gibsonov model koji je očito bio daleko ispred svog vremena, pa ih izvorno nitko nije htio kupiti je Gibson Explorer iz 1958. Proizvedeno ih je samo 19, a jedan primjerak među njima dosegao je na aukciji cijenu od 611 tisuća dolara. Kronike kažu da je jedini gitarist koji ima dva primerka Rick Nielson iz grupe Cheap Trick.

Zanimljivo, primjerak koji je dosegao rekordnu cijenu nije iz 1958., nego je proizveden 1963. od dijelova napravljenih pet godina ranije. To nije posebno smetalo kolekcionarima koji su se nadmetali za njega.

Još jedan raritet iz Gibsona: 1959. su proizveli samo dva primjerka modela Les Paul Standard Sunburst namijenjena ljevorukim gitaristima. Zvuči doista nevjerojatno, ali je istinito. Prije nekoliko godina jedan od ta dva primjerka prodan je za točno 194.500 dolara, a osim što je riječ o raritetu cijeni je vjerojatno pridonijelo i to što je ta gitara pripadala teniskom velikanu Johnu McEnroeu. Svojedobno je bilo spekulacija da je riječ o krivotvorini, odnosno da gitara ponuđena na aukciji nije taj model, no stručnjaci su na koncu presudili da je riječ o pravoj stvari. Prihod od prodaje poslužio je u humane svrhe, otišao je žrtvama financijske prijevare s ulaganjima u kompaniju Aspen Energy Oil and Gas.

Isti broj primjeraka kao ljevoruki Standard Sunburst imala je jedna od najneobičnijih gitara ikad proizvedenih - Vox V251 Guitar Organ iz 1964. Model je smislio dizajner Dick Denny, a Vox je napravio samo dva komada, oba nose oznaku 'prototip' što automatski donosi i višu cijenu. Dennyeva inovacija je zbilja jedinstvena - napravio je gitaru koja se mogla svirati, odnosno zvučati i kao gitara i kao orgulje (otud i ime). Za doba u kojem je nastao, i s tadašnjim tehnološkim mogućnostima, ovaj je instrument trebao biti revolucionaran, tek mnogo kasnije nastali su gitarski sintisajzeri i slična čudesa. Vox je s V251 ušao i u serijsku proizvodnju, ali je proizvedeno samo sedamdesetak komada, a oko dva prototipa složila se fina legenda.

Naime, Denny je osobno gitaru predstavio Johnu Lennonu i Paulu McCartneyu nakon njihovog božićnog koncerta u Londonu, i poklonio im jedan od dva prototipa. Po brojnim svjedočenjima, stvar se posebno svidjela Lennonu, ali je zaključio da je Voxova gitara preteška i komplicirana za rukovanje. Stoga je poklonio instrument scenskom radniku Beatlesa Malu Evansu, čija udovica je puno godina kasnije potvrdila autentičnost poklona i ponudila gitaru Sotheby'su na aukciju, gdje je postignuta cijena od 305 tisuća dolara. Postoji i nikad potvrđena priča da su i Rolling Stonesi dobili jedan primjerak.

Još jedan prototip, još jedan basnoslovno vrijedni primjerak. I opet Gibson, s jedinim prototipom modela 1969/1970 Gibson Les Paul Recording. Proizveden je, kako mu i ime kaže, 1969. ili 1970., a na aukciji je došao do iznosa od 187.500 dolara. Da bi potencijalni kupac bio siguran što dobija, na glavi stoji ugravirano 'Original Gibson Prototype' i serijski broj 001.

Priča se da je model Recording bio najdraži Les Paulu od svih koji su proizvođeni pod tim imenom. No, nikad se nije prodavao naročito dobro, kupljeno je jedva tisuću-dvije komada, u osam godina proizvodnje, a od poznatih muzičara imao ga je (ili ga još ima) samo Jimmy Page. Uz samog Les Paula, naravno.

Šlag, kao i obično, dolazi na kraju, i opet iz Gibsona, i opet iz Les Paul serije. Model Black Beauty je napravljen 'po mjeri' davne 1954., i kao i svaki takav naručen, postoji u samo jednom primjerku. Zato je i dosegao veliku cijenu od 343.750 dolara. Za razliku od dobrog dijela ostalih na ovom popisu, nije riječ o prototipu niti neuspješnom eksperimentu, nego je sam Les Paul napravio gitaru potpuno po svojoj mjeri, i računa se da je to bila prva gitara uopće koja je nosila njegovo ime. Kako je unikat, često je zovu 'gitarističkim Svetim gralom', i može se reći da je u pitanju najrjeđa gitara na svijetu.

Nakon Les Paulove smrti, gitara je pripala njegovom bliskom prijatelju, toncu i suradniku velikog gitarista i dizajnera Tomu Doyleu.

On je čuvao do 2015., a onda je sam Doyle stavio na aukciju, i na nadmetanju je za spomenuti iznos pobijedio vlasnik tima američkog nogometa Indianapolis Colts Jim Irsay. On je i inače u svijetu popularne kulture poznat kao kolekcionar memorabilija vezanih uz rock'n'roll. Primjerice, vlasnik je originalnog rukopisa kultnog djela Jacka Kerouaca 'Na cesti', četrdesetak metara duge role papira na kojoj je Kerouac pisao knjigu. Impresivna mu je i zbirka gitara, ima primjerke koje su svirali Elvis Presley, George Harrison, John Lennon, Paul McCartney, Jerry Garcia, Prince, Bob Dylan, David Gilmour, Kurt Cobain..., pa bubnjeve Ludwig Ringa Starra, sve do pojasa svjetskog prvaka kojeg je u Kinshasi osvojio Muhammad Ali, a Irsay ga platio 6,18 milijuna dolara.