Svaki roditelj zna da je imati dijete divno ali i stresno. Neki roditelji svoju ulogu shvaćaju 'ozbiljnije' od drugih, smatrajući normalnim da u potpunosti kontroliraju i organiziraju njihove živote. Rade to u najboljoj namjeri i uvjereni u ispravnost tog pristupa, ne uviđajući koliko djetetu umanjuju. Za ovu vrstu roditelja postoji i naziv: helikopter-roditelj.
I nisu se pojavili jučer – nad svojom djecom lebde već desetljećima, od kad ih je psiholog Haim Ginott prvi puta 1969. godine spomenuo u svojoj knjizi "Između roditelja i tinejdžera", opisujući problem adolescenta nad kojim majka neprekidno lebdi poput helikoptera.
vezane vijesti
Helikopter-roditelj je roditelj 'na zadatku': on neprekidno štiti svoje dijete, radi sve planove umjesto njega, stalno provjerava je li napravio zadaće, ispunio obaveze, odradio aktivnosti. Ne dopušta mu apsolutno nikakvu autonomiju i općenito ne prestaje držati sve konce djetetova života pod svojom budnom kontrolom. Takav će roditelj smatrati normalnim da osobno odlazi u školu rješavati probleme svoga djeteta s drugom djecom, i bit će čuvar svake informacije i svake školske (i izvannastavne) obveze djeteta, čineći dijete potpuno ovisnim o roditeljskoj pažnji i njegovim odlukama i stavovima.
Helikopter-roditelji su izrazito brižni, uključeni u život svoje djece: zadali su si zadatak da svojoj djeci pomognu da ostvare svoje ciljeve, pa odlučno do najmanjih detalja planiraju i najsitniji pokret svoje djece, učinkovito ih držeći 'u balonu'. Zbog svega toga, ovi se roditelji često ponašaju nametljivo, a sklonost kontroli čini ih i prilično autoritarnima.
Posljedično, djeci takvih roditelja teže je naučiti preuzeti odgovornost za svoje aktivnosti, obaveze i interese. Time što svu svoju energiju usmjeravaju na zaštitu svoje djece i stvaranje zaštitnog balona, oni zapravo potiču razvoj svoje djece u osobe koje nisu u stanju sebe upoznati, koja nisu sposobna kontrolirati svoje emocije i koja uopće ne poznaju svoje potrebe i ambicije – sve to učinkovito kontroliraju njihovi roditelji ili roditelj.
Ako ste se zapitali spada li i vaš odgojni stil u definiciju helikopter-roditelja, evo kako ćete to provjeriti:
• Ako donosite oduke umjesto svoje djece u apsolutno svim sferama njihova života
• Ako pazite na svaki djetetov pokret i pokušavate sve njegove probleme rješavati trenutačno
• Ako se miješate u rješavanje njegovih sukoba i uvijek mu nudite svoja rješenja
• Ako se prema njegovim obavezama i zadacima odnosite kao da su to vaše zajedničke obaveze i zadaci
Istraživanja su pokazala da ovakav stil pretjerano zaštitničkog odgoja dovodi do kratkoročno, srednjoročno i dugoročno štetnih posljedica: depresije, anksioznosti i stresa. To je u prvome redu posljedica ograničavanja triju osnovnih emocionalnih potreba: osjećaja autonomnosti, kompetentnosti i povezanosti s drugima. Djeca helikopter-roditelja češće pokazuju narcisoidne osobine ličnosti, pate od anksioznosti, imaju slabije razvijene vještine konfrontacije, manje su učinkovita i, budući da često ne mogu otvoreno komunicirati s roditeljima jer se boje da će to što kažu biti odbijeno, imaju lošije komunikacijske vještine.
U pravu ste da djecu treba odgajati pažljivo, da djecu treba kontrolirati, da ih treba usmjeravati, no sve to treba činiti zdravorazumski. Dijete je osoba za sebe – mora imati svoj prostor slobode, odlučivanja, djelovanja. Roditelj se ne smije miješati u apsolutno sve aspekte njegova života, donositi odluke umjesto njega i preuzimati odgovornost za njegov život. Razumljivo je da svaki roditelj brine o svojem djetetu, da mu želi pomoći da odraste u sretnu i realiziranu osobu. No, helikopter-roditeljstvo upravo to onemogućuje.
Ako se prepoznajete u ulozi helikopter-roditelja, razmislite o tome što zapravo želite za svoje dijete – u kakvu osobu biste željeli da odraste? Sjetite se sebe u njihovoj dobi – biste li bili sretni da ste imali roditelja koji vas je u potpunosti onemogućavao da budete svoji? Ponekad je dobro i pogriješiti – pustite svoje dijete da pogriješi. Bit će to njegova vlastita greška, a iz pogrešaka se uči.
