Izraz je još u prvoj polovici 20. stoljeća skovao biolog i seksolog Alfred Kinsey, no opću popularnost stekao je tek u 90-ima. Valja naglasiti da socioseksualnost nije nova vrsta seksualne orijentacije, već se taj pojam odnosi na obrazac ponašanja koji postoji oduvijek i koji mnogi prakticiraju. Neki ljudi naprosto više vole ležeran seks, bez emocionalne povezanosti s drugom osobom.

Dok je u prošlosti takvo ponašanje bilo stigmatizirano, posebice kad je riječ o ženama, danas je postalo uobičajeno. Dapače, razvijene su brojne aplikacije koje omogućuju socioseksualnim osobama da se međusobno povežu i uživaju ​​u intimnim susretima bez intime.

Možda se pitate kako se socioseksualnost manifestira? Je li to kategorički pojam ili se može izraziti u stupnjevima? I za to postoji odgovor – psihometrijski instrument za mjerenje razine socioseksualnosti. Razvio ga je profesor psihologije Lars Penke i nazvao ga Inventar socioseksualne orijentacije (Sociosexual Orientation Inventory, SOI-R).

SOI-R je test koji se sastoji od upitnika s devet pitanja grupiranih u tri kategorije:

Ponašanje - Broj ljudi s kojima je sudionik imao neobavezan seks bez ikakve emocionalne veze.

Stav - Mišljenja koja ima o socioseksualnosti.

Želja - Želja za održavanjem socioseksualnih odnosa.

Iz podataka prikupljenih kroz odgovore na ova pitanja, dobiva se profil kompatibilnosti osobe sa socioseksualnošću.

Opće je poznata činjenica da društvo oduvijek više stigmatizira žene nego muškarce kada je riječ o seksualnoj otvorenosti. Danas to nije toliko izraženo kao prije no ipak još uvijek postoje određene kulturološke predrasude koje bitno određuju način na koji žene i muškarci doživljavaju svoju seksualnost.

Zato je posve opravdano zapitati se postoje li, ovisno o spolu, razlike u očitovanju socioseksualnosti. Dapače, znanstvenici ovu varijablu smatraju odlučujućim faktorom. Zato su pomoću SOI-R-a provjerili postoje li mjerljive razlike između muškaraca i žena.

Rezultati su očekivani: muškarci postižu više rezultate nego žene kad je riječ o njihovu odnosu spram neobaveznom seksu. Drugim riječima, muškarcima je njihova socioseksualnost nešto posve normalno i osjećaju se u vezi s njome ugodnije nego što je to slučaj sa ženama. Isto tako, istraživanje koje su provele psihologinja Anna Campbell i sociologinja Paula England pokazuje da socioseksualnost kod heteroseksualnih muškaraca izaziva višu razinu zadovoljstva nego kod heteroseksualnih žena. Žene su sklone razviti osjećaj krivnje nakon seksualnog odnosa koji ne uključuju privrženost, ili osjećaj razočaranja kada vide da veza ne ide dalje od seksualnog kontakta.

Međutim, rezultati variraju kad se u ispitivanje uvede varijabla seksualne orijentacije. Na primjer, žene koje su se identificirale kao biseksualne imale su više rezultate socioseksualnosti od onih koje su se identificirale kao heteroseksualne ili lezbijke. U slučaju muškaraca, homoseksualni muškarci pokazali su višu razinu socioseksualnosti u kategoriji stavova u odnosu na biseksualne i heteroseksualne muškarce.

Osim spola i spolne orijentacije, postoje i druge varijable koje značajno utječu na ispoljavanje socioseksualnosti. Na primjer, istraživanja sugeriraju da ljudi koji pokazuju određene osobine, kao što su otvorenost prema novim iskustvima, ekstrovertiranost ili impulzivnost, ostvaruju više rezultate na SOI-R. S druge strane, ljudi kod kojih prevladavaju osobine kao što su ljubaznost i skromnost imaju niže ocjene u pogledu socioseksualnog ponašanja.

Nadalje, veća je vjerojatnost da će obrazac socioseksualnog ponašanja razviti osobe koje općenito nisu sklone vezivanju.

Još jedna varijabla koja utječe na ovu vrstu seksualnog ponašanja je religija. Religiozni ljudi, oni koji istinski žive vjeru, obično imaju nisku socioseksualnost. Vjernici kojima je vjera dio opće kulturne pripadnosti postižu više rezultate na SOI-R.